U subotu, 16. listopada Gospodnje 2021. godine objavljena je knjiga pjesama "Ranjena zemlja" u kojoj autor Pejo Šimić (rođen u Foči kod Dervente) svojim prepoznatljivim domoljubnim manirom poetski angažirano propituje aktualnu stvarnost u hrvatskom nacionalnom biću. Ovo je 18. knjiga poezije Peje Šimića kojom on ilustrira kako njegova pjesnička kondicija ne posustaje, nego čini se, dobiva novi polet i stvarateljsku energiju. Poznajući Peju, usuđujem se prognozirati kako će on u svojoj pjesničkoj radionici nastaviti klesati stihove za nove knjige s ljubavlju prema poeziji kakva ga je i do sada prožimala.
Književnik i publicist Mladen Urem u svojoj recenziji navodi kako se u knjizi "Ranjena zemlja" različitim asocijativnim razinama suočavamo s "povijesnim traumama hrvatskog nacionalnog bića nakupljenih u poetskoj svijesti autora i kolektivnoj svijesti nacionalnog bića."
"Tematizirajući različite događaje iz novije povijesti, opisujući ih u svojim asocijativnim impresijama koje traže čitateljevu pažnju, oslobađaju se emocionalne blokade iz podsvijesti, što čitanju ovih pjesama daje terapeutsku dimenziju. Na misaonoj razini se pojavljuje osjećaj mogućnosti da se jednim zamahom obuhvati sva kompleksnost naše stvarnosti a da se pritom ne suzi njezina prostornost," ističe Urem.
Po Uremovim riječima, Šimić ispisuje ispovjednim, autobiografskim i iskrenim tonom svoje proživljene opažaje, iskustva i životne spoznaje.
"Izraz je neposredan, iskren i lako se čita," poručuje Urem.
Kako zaključuje Urem, knjiga pjesama "Ranjena zemlja" Peje Šimića hrabar je pokušaj ostvarenja autentičnog izričaja, iskrena i gotovo nesvakidašnja a ostvarena je na umjetnički prepoznatljiv način.
Dr. Vlado Nuić u svojoj recenziji zapaža i Šimićev odnos prema zavičajnoj Posavini
Šimić je i sam prognanik s obiteljskoga ognjišta pa, kako ističe dr. Nuić, na svoj način iskazuje emocije u stihovima ponekad jecajući a katkad pušta i suzu za rodnom grudom za najbližima za pokojnima i grobljima:
„htio bih baciti pogled na drugu obalu Save
Tamo je nekad bio moj dom
al' suzne oči zaslijepi
magla tmurna, siva i gusta
ne vidim baš ništa.
Oh Bože, bar da vjetrić puhne
i donese miris sa zgarišta“.
Pejo Šimić posjeduje dar i sposobnost da svojim pjesničkim okom ugleda i budućnost. On je 1992., dakle tri godine prije Oluje, u svojoj pjesmi "Spametuj se luda glavo" nagovijestio "Olujnu" osloboditeljsku akciju koja je uslijedila 1995. godine.
Evo tog stiha koji pjesnički najavljuje Oluju:
"Htjedoše nam otet svetog Vlaha,
Htjedoše nam otet svetog Duju
Al' o tvrde razbiše se hridi,
Zapamtit će hrvatsku oluju."
Za Posavinu. org piše: Pejo Gašparević
16. listopada Gospodnje 2021.