28
Tue, Jan

Pejo Gašparević
Typography

zelko komsicSastanak u Bruxellesu europskog povjerenika za proširenje Štefana Fuelea sa čelnicima političkih stranaka iz BiH iznjedrio je krupnu političku novost - jasno je poručeno da će ubuduće biti spriječeno nametanje nekom od konstitivnih naroda onih političara u tijelima vlasti koji nemaju većinsku glasačku potopru tog naroda.

Piše: Pejo Gašparević
U „paketu“ sa slučajem Sjedić-Finci, odnosno omogućavanjem da se za člana Predsjedništva BiH kandidiraju i predstavnici „ostalih“, na bruxelleskom je samitu zaključeno kako treba onemogućiti da pripadnici jednog konstitutivnog naroda u BiH biraju člana Predsjedništva iz drugog konstitutivnog naroda. Sudionici sastanka su se složili da će do 10 listopada dogovoriti izborne modalitete koji će zadovoljiti legitimne interese konstitutivnih naroda i „ostalih“. Taj zaključak glasi ovako: „Način izbora dva člana Predsjedništva iz Federacije BiH amandmanima na ustav i izborni zakon trebao bi, osim provođenja odluke Europskog suda za ljudska prava (slučaj Sejdić-Finci), spriječiti nametanje ishoda izbornih rezultata bilo kojem konstitutivnom narodu ili 'ostalima'“.
U jezgri ovog zaključka, kojim se kombinira etničko i građansko načelo, jeste poruka kako Ustavom i izbornim zakonom treba „spriječiti nametanje ishoda izbornih rezultata“ bilo kojem konstitutivnom narodu i „ostalima“.

Više je nego jasno da se tako sročen bruxelleski zaključak odnosi na zaustavljanje obespravljivanja Hrvata kojima su Bošnjaci u dva mandata bošnjačkim glasovima nametnuli, neki bi rekli podmetnuli Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH.

Takvim zaključkom zadat je nedvojben udarac Europske unije Komšiću i onima koji su njegovim isturanjem dizajnirali obespravljivanje Hrvata, to jest bošnjačkim strankama najprije SDP-u ali SDA-u, te onim medijima koji su nepromišljeno aplaudirali Komšićevom protuhrvatskom instaliranju u Predsjedništvo BiH.

Računa li na kakvu-takvu svoju  političku perspektivu Komšić bi se, nakon bruxelleske poruke, trebao ispričati zbog pristajanja da u dva mandata sudjeluje u opasnoj igri očiglednog varanja Hravata BiH. Također se ima razloga očekivati i isprika SDP-a koji je lansirao Komšića u sferu političkog uništavanja prava jednog naroda.

Suvišna ne bi trebala biti niti  isprika SDA koji je  manje-više prešućivao „slučaj Komšić“ signalizirajući na taj način suglasnot sa nelegitimnom Komšićevom ulogom. Rezonirajući „slučaj Komšić“ s jednog dugoročnijeg motrišta može se već sada ustvrditi da je Komšić tek privremena varka. Budući kroničari će za Komšića moći reći: gdje si bio - nigdje, što si radio-ništa. Komšić je zauzimao mjesto koje mu ne pripada. Komšić i oni koji su ga gurnuli političko šićarenje na štetu Hrvata stvorili su uzroke koji će mu, po svoj prilici, trajnije  oduzeti  političku relevantnost.

No, treba primjetiti kako bruxellesko protivljenje namatanju političara protiv glasačke volje nekog od konstitutivnih naroda, ima jednu dodatnu diplomatsku dimenziju. Bez pretjerivanja se može reći kako se radi u prvom većem dipolomatskom poenu Republike Hrvatske nakon što je 1. srpnja ove godine postala punopravna članica Europske unije.

Takva ucjena uporište pronalazi u pismu kojeg su hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu Tonino Picula (SDP) i Davor Stier (HDZ) nedavno zajednički poslali europskom povjereniku za proširenje Šrtefanu Fueleu upozorivši ga na neravnopravnost Hrvata u BiH. Spomenuvši da se obraćaju u povodu tada najavljivanog sastanka u Bruxellesu za 1. listopada, Picula i Stier su izravno Fuelea pitali sljedeće: „U kojoj će mjeri brixelleski sastanak pokrenuti rješavanje problema institucionalne ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini te koji će biti Vaš pristup u tom pogledu?“.

Piculino i Stierovo diplomatski pristojno obraćanje nije ostavilo ravnodušnim Fuelea. Neposredno prije sastanka 1. listopada sa političkim glavešinama iz BiH, Fuele je u odgovoru Piculi i Stieru istaknuo kako unutar EU postoje različiti izborni modeli te dodao kako Europska komisija „potiče nadležna tijela Bosne i Hercegovine da iskoriste ove različite pristupe kako bi izgradili konsenzus i osigurali jednak tretman svih etničkih skupina Bosne i Hercegovine u izbornom postupku“.

Ovakav Fuelov odgovor hrvatskim zastupnicima u Europksom parlamentu dvostruko je važan-sadržinski ali i kontekstualno. Sadržinski, Fuele navodom da potiče osiguravanje „jednakog tretmana svih etničkih skupina Bosne i Hercegovine u izbornom postupku“, zapravo poručuje kako je uvažio Piculino i Stierovo upozorenje o gažanju ravnopravnosti Hrvata u BiH.

To ujedno znači i ilustraciju pojačavanja diplomatskih kapaciteta Republike Hrvatske nakon njenog ulaska u EU. U kontekstualnom smislu, takav  Fuelov odgovor Piculi i Stieru neposredno prije početka sastanka sa   glavešinama iz BiH znači ujedno i poruku onim političkim čelnicima iz BiH koji su sudjelovali u kreiranju neravnopravnosti Hrvata da se ubuduće ne igraju s takvim vatrama. Znakovito je kako od aktualnih glavešina iz BiH  jedino Željko Komšić nije nazočio ovom bruxelleskom sastanku. Ta činjenica  producira utemeljenu pretpostavku da je Komšiću diplomatskim kanalima vjerojatno signalizirano kako bi upravo on na t
om sastanku mogao biti adresiran kao dio problema, a ne rješenja.

Stier je izjavio kako Fuelov odgvor njemu i Piculi „potvrđuje da je rješavanje pitanja jednakopravnosti svih naroda i građana u BiH od prioritetne važnosti za europsku perspektivu BiH“. U tom bi pogledu, po Stieroviim riječima, više puta spomenuti „belgijski federalni model mogao bi poslužiti kao jedan od mogućih primjera u rješavanju pitanja jednakopravnosti hrvatskog, bošnjačkog i srpskog naroda i svih građana BiH“.

U iščekivanju bruxelleskog sastanka, nedavno sam bio u prilici i osobno s europarlamentarcem Stierom razgovarati o pložaju Hrvata u BiH. Tom je prigodom Stier rekao kako se BiH suočava sa dva ekstremizma: jedan je srpskih radikala koji žele razbiti BiH, a drugi je nastojanje nekih bošnjačkih političara da centraliziraju BiH i pretvore je u unitarnu državu.

„Hrvati su u BiH  čimbenik europeizacije koji će s jednima biti u partnerskim odnosima da bi onemogućili komadanje BiH, a s drugima će biti partneri da bi onemogućili unitarizaciju BiH“, istaknuo  je Stier.
Čini se kako Hrvati u BiH suptilnijim političkim vezom (igrama) nego što je to do sada bio slučaj, mogu proizvoditi poboljšanje vlastite pozicije. Nadanje nije poginulo!

Za GIP piše Pejo Gašparević
2. listopada 2013.