Pejo Gašparević
Typography

pejo gasparevic gipPretvara li se Bosna i Hercegovina u civilizacijsku provinciju? Šutnja političkih stranaka i njihovih čelnika u BiH te javnih (tzv. državnih)  medija o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, kojeg je Europski parlament propisao da ga se obilježava 23. kolovoza, nudi potvrdan odgovor.  

Piše: Pejo Gašparević

Ta šutnja govori potpunoj nespremnosti Bosne i Hercegovine da se uključi u suvremene civilizacijske tokove koji zahtijevaju raščišćavanje i sa komunističkom ostavštinom. Nikad se ne treba umoriti u  ponavljanju činjenice kako Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu, koja je usvojena 2009. godine, a na temelju koje je određeno da se 23. kolovoza obilježava kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, traži radikalan otklon od komunističkog naslijeđa. Posebice je važno naglašavati kako se ovom  Rezolucijom upozorava da je „20 godina nakon raspada komunističkih diktatura u Sred njoj i Istočnoj Europi, pristup dokumentima koji su od osobne važnosti ili potrebni za znastveno istraživanje još uvijek bezrazložno ograničen u nekim državama članicama“. Pri tomu se poziva „za pravi napor u svim zemljama članicama prema otvaranju arhiva, uključujući i one iz bivše službe unutarnje sigurnosti, tajne policije i obavještajne agencije“.  

Nedvojbeno je da su ovakve poruke  iz Rezolucije adresirane i  na zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije koje će pri učlanjivanju u Europsku uniju imati obvezu otvoriti arhive UDB-e i KOS-a.  Drukčije rečeno, zahtjevi Europskog parlamenta za otvaranjem dosijea tajnih policija znače obznanjivanje imena „doušnika“ ili „cinkera“  koji su komunističkoj policiji „otkucavali“ one koji nisu bili na „partijskoj linji“ te na taj način učvršćivali jednoumlje i političku podobnost,  a istodobno u korijenu sasijecali svaki pokušaj prakticiranja demokratičnosti ili višestranačja. Na kraju krajeva, „doušnički“ angažman je katkad znao rezultirati i činjenicom da, po komunističkopartijskim kriterijima,  sumnjive i nepodobne „pojede mrak“,   a primjenom Rezolucije europskog parlamenta  takve bi rabote, makar  sa zakašnjenjem  i makar djelomično bile raskrinkane.    

Imaju  li se u vidu takvi ciljevi Rezolucije europskog parlamenta o europskoj savjesti totalitarizmu, onda postaje jasnije zašto se o toj Rezoluciji i obilježavanju Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima uporno šuti u političkim strukturama u BiH  i dijelu medija koji sebe naziva državnim.  Nije nepoznanica da su se upravo  u tim strukturama ugnijezdili i etablirali mnogi koji  bi zbog svojih „aranžmana“ s bivšom komunističkom vlašću i njezinim represivnim  aparatom bili javno prokazani primjenom odredbi iz Rezolucije europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu.  Takva gospoda, sada raspoređena po političkim strankama i  tijelima te  medijima, zapravo, dubinski strahuje od prakticiranja stvarnih europskih vrijednosti  i   na sve se  moguće načine  opire  europskim zahtjevima za razobličavanjem  komunističkih zločina.

Baci li se pogled na zapadne susjedstvo Bosne i Hercegovine – Hrvatsku i Sloveniju, nije teško uočiti kako u njima mediji i  najviši državni dužnosnici, ma kojoj političko-ideološkoj opciji pripadali, ipak govore o nužnosti uklanjanja derivata totalitarizama posebice naglašavajući potrebu osude komunističkih zločina.

Slovenski premijer Janez Janša, koji je konzervativnodesnog političkog usmjerenja, pozvao je Slovence da se slože  glede priznanja zločina nastalih u vrijeme komunističkog totalitarnog režima.

„Narod koji nije raščistio sa svojom prošlošću ne može graditi sadašnjost i stvarati temelje za bolju budućnost“, istaknuo je Janša u poslanici povodom  Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima.  Po Janšinim tvrdnjama Slovenci su danas traumatizirani ideološkim podjelama nastalim u Drugom svjetskom ratu zbog zločina komunističkog režima koji nisu priznati i prikazani kao takvi. Janša se u poslanici zauzeo za prekidanje „jednostrane interpretacije povijesti“ i  poručio kako je povijesna dužnost Slovenaca priznati krivice i greške iz prošlosti, te ih osuditi, ali i zahtijevati „odgovornost onih koji su u ime totalitarne ideologije skrivili smrt tisuća žrtava i uzrokovali trpljenje više naraštaja“.

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović, koji je lijevosocijaldemokratskog opredjeljenja,  u svojoj je izjavi povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima poručio kako zagovara politiku bezrezervnog poštivanja svih žrtava totalitarnih i autoritarnih režima, bez obzira o kome se radi i u kojim je okolnostima netko postao nevinom žrtvom ekstremizma.
„U 20. stoljeću, Europa je, na žalost, bila kolijevka totalitarnih ideologija: nacizma, fašizma i komunizma, posebno u svojoj brutalnoj formi staljinizma“, istaknuo je Josipović.

Ovakva stajališta  premijera Slovenije i predsjednika Hrvatske, u kojima se upinje prstom i na zločine komunističke  ideologije,  potvrda su civilizacijskog sazrijevanja tih zemalja koje su do nedavno stenjale pod čizmom komunističkog jednoumlja.  Bosna i Hercegovina je još uvijek talac komunističkog mentaliteta koji ne dozvoljava suočavanje  s istinom o  komunističkim zločinima. Trenutak u kojem bi  član Predsjedništva BiH Željko Komšić iz svojeg ureda eventualno uklonio portret komunističkog diktatora Josipa Broza Tita, imao bi se smatrati  signalom napuštanja političke tvrdoglavosti čiji je Komšić istureni protagonist. Ali, za takvo što trenutačno se ne uočavaju niti naznake.


Za GIP piše Pejo Gašparević
23. 08. 2012.