Rusija i Turska zinule da progutaju bih

Piše: Pejo Gašparević

Čović ističe da su za BiH  „eurotlanske integracije najvažniji cilj“. Izetbegović tvrdi kako za njega nema dvojbe jer je „članstvo u NATO-u odavno usvojeno opredjeljenje Bosne i Hercegovine baš kao i članstvo u EU“. Ivanić, pak, naglašava kako članstvo BiH u NATO-u nije njegov prioritet. „Moj je stav da se o NATO-u može razgovarati tek kada Srbija uđe u taj savez“, kaže Ivanić.

Ova mini kolekcija svježih stajališta Čovića, Izetbegovića i Ivanića o NATO-u  od iznimne je važnosti pošto je upravo Predsjedništvo BiH, u kojem će oni stolovati u sljedećem četverogodišnjem mandatu, ovlašteno za vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine. Ako se po jutru dan poznaje, onda ove njihove izjave signaliziraju nastavak različitih geopolitičkih orijentacija Federacije BiH, gdje su u Predsjedništvo  BiH izabrani hrvatski i bošnjački članovi, i Republike Srpske gdje se bira srpskog člana Predsjedništva BiH. Čović i Izetbegović situiraju BiH u NATO-savez, dok Ivaniću NATO nije prioritet. Takva entitetska raspolućenost u geopolitičkom  pozicioniranju Bosne i Hercegovine daje povoda procjeni kako će se u Predsjedništvu BiH, kao najvišem političkom tijelu, postizati suglasja u rješavanju poteškoća nižeg ranga dok će krupnija pitanja biti gurnuta pod tepih. Narodski rečeno- brigo moja prijeđi na drugoga.

Detaljnijom analitičkom raščlambom stajališta o NATO-u, posebice Izetbegovićevih i Ivanićevih, uočavaju se paradoksi koji svjedoče o zamagljivanju stvarnosti. Ivanić  veli da se o NATO-u može razgovarati „tek kad Srbija uđe u taj savez“, što na poseban način odzvanja kao da je autor takve izjave  netko tko je dužnosnik iz Srbije a ne član Predsjedništva BiH. S druge strane Izetbegović veli kako je članstvo u NATO-u „odavno usvojeno opredjeljenje Bosne i Hercegovine“ što također odjekuje paradoksalno jer i vrapci na grani znaju da vodstvo Republike Srpske na čelu s Miloradom Dodikom godinama proizvodi nesklonost prema NATO-u a evo sada i novopečeni srpski član Predsjedništva BiH Ivanić poručuje da mu NATO nije prioritet. Ta lakoća  s kojom političari u BiH najvišeg institucionalnog ranga izgovaraju paradoksalna promišljanja o NATO-u (Ivanić to čini kao da nije namještenik BiH, a Izetbegović prešućuje očigledan otpor koji prema NATO dolazi iz Republike Srpske) zapravo dokumentira usidrenu geopolitičku zapuštenost Bosne i Hercegovine. Nije li to ilustracija  teze  Meše Selimovića  kako prilike u BiH proizvode „zamršene ljude?“

Zaokupljenost razmišljanjima o paradoksima i zamršenostima u BiH može nagnati na pomisao da je Bosna i Hercegovina, zapravo, zemlja u kojoj se fikcijama ubrizgava značenje stvarnosti. Nije li BiH zemlja u kojoj (samo)obmana postaje model političkog funkcioniranja? Stoga se ne može smatrati neregularnim sljedeći upit: govore li to Ivanić i Izetbegović s figama u ruci kada jedan članstvo BiH u NATO-u  vezuje za Srbiju i kaže da mu NATO  nije prioritet, a drugi da je članstvo BiH u  NATO-u  „odavno usvojeno opredjeljenje?“  

Nikako s uma ne treba smetnuti kako prakticiranja paradoksalnih očitovanja o NATO-u, koja se susreću u BiH,  mogu izvorišta imati i u globalnijim geopolitičkim vrenjima.  Materijal za takvu indikaciju nedavno je ponudio Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzgo koji je, izvješćujući o najnovijem sastanku Vijeća za provedbu mira (PIC), rekao:“Mišljenje Ruske Federacije je da euroatlantske integracije nisu jedina perspektiva BiH“. Kolikogod Inzkovo prezentiranje ruskog stajališta izgledalo upakovano u diplomatski rječnik, ono je ipak znakovito i pruža informaciju o uskomešanosti međunarodne zajednice zbog ruskih pretenzija prema Balkanu i BiH. Birokratizirani međunarodni diplomati su donedavno šutjeli kao zaliveni o oživljavanju ruskih geopolitičkih ambicija prema BiH. To je bila tema koju su  problematizirali  tek rijetki mediji  i novinari u BiH. Treba primijetiti kako je zaoštreniju varijantu narastajućih ruskih geopolitičkih stremljenja nedavno  obznanio ruski geostrateg Aleksandar Dugin za kojeg se smatra da njegova promišljanja  utječu i na najviše državne čelnike u Moskvi. Dugin je izgovorio sljedeći geopolitički program: „Mi ćemo osvojiti Europu, pripojiti je Rusiji. Europa će biti pod protektoratom Rusije u sklopu Euroazije“.

Geopolitičkog nestašluka ne nedostaje niti novoizabranom predsjedniku Turske  Recepu Tayypu Erdoganu. „Nitko ne može osporiti pravo Ankare da intervenira u Egiptu, Siriji, Iraku, palestini i Bosni i Hercegovini“, poručio je Erdogan. Dakle, on ne govori o pomoći nego o „intervenciji“.

Bosna i Hercegovina je prožeta  geopolitičkim pukotinama. Ne pristupe li Bruxellles i  Washington žurnom saniranju tih pukotina one bi mogle  geopolitički progutati Bosnu i Hercegovinu i Balkan ispred nosa Europi.

Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
20. prosinca  2014.