Kakvi se učinci mogu očekivati od izbora Tomislava Karamarka za novog predsjednika HDZ-a Hrvatske? Ovaj 53-godišnji Zadranin sa završenim studijem povijesti na Filozofskom fakultetu, nakon pobjede na izbornom Saboru HDZ-a bačen je u ulogu vođe oporbe u Hrvatskoj.
Piše: Pejo Gašparević
Otkako je prije pola godine vlast u Hrvatskoj preuzela Kukuriku koalicija lijevog centra predvođena SDP-om, politička je scena gladovala za snažnom političkom personom koja bi imala kapacitet za vraćanje samopouzdanja dezorijentiranom HDZ-u i zaustavljanje devastiranja desnog centra. Stabilnost društva je upitna a demokracija deficitarna ako vlast nema ozbiljnu oporbu, kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj u proteklih pola godine. Dosadašnja predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor očigledno nije iskoristila šansu da se pozicionira za lidera oporbe.
Po svoj prilici ona nije imala niti predispozicija za tu ulogu. Karamarko, pak, posjeduje respektabilno političko iskustvo: bio je šef kabineta predsjednika Vlade Republike Hrvatske 1991. godine, šef kabineta ratne vlade Franje Gregurića, te šef kabineta predsjednika Hrvatskog Sabora. Dakle, u teškim vremenima bio je na važnim mjestima. Karamarkovu karijeru na poseban način obogaćuje i njegov angažman na prestižnim policijskim dužnostima i službovanje u sigurnosnim agencijama. Obnašao je dužnost načelnika zagrebačke policijske uprave, a od 1996. go 1998. godine bio je pomoćnik ministra unutarnjih poslova, dok je 2004. godine imenovan ravnateljem protuobavještajne agencije, a 2006. godine postao je ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije.
Dužnost ministra unutarnjih poslova obavlja od 2008. do 2011. godine. Osim toga, Karamarko je 2000. godine bio voditelj izbornog stožera predsjedničkog kandidata Stjepana Mesića a nakon njegova izbora za predsjednika postao je i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Tu je dužnost obavljao do 2002. godine, kada se razišao s Mesićem zbog neslaganja oko stavova vezanih za prošlost Hrvatske i različitih viđenja hrvatske budućnost. Kramarko je nedavno objasnio kako se s Mesićem razišao zbog „dijametralno suprotnih“ razlika u vezi komunističkih zločina, jer se Mesić protivio procesuiranju tih zločina. „U Hrvatskoj je evidentirano 750, u Sloveniji 650, a u BiH više od 120 jama. Ja mislim da to trebamo riješiti“, obrazložio je Karamarko svoje viđenje komunističkih zločina.
Zapravo, Karamarko je prvi istaknutiji političar u Hrvatskoj koji se javno deklarira i kao antikomunista. „Nisam samo antifašista, ja sam i antikomunista“, ističe nerijetko Karamarko. Njegova antifašistička i antikomunistička politička legitimacija donijela mu je pobjedu na stranačkim (HDZ-ovim) izborima, a čini se kako bi mu takav profil mogao krčiti putove i u nadolazećim političkim nadmetanjima.
Radoznalost posebice pobuđuje kakvu će političku putanju zauzeti Karamarko u vezi Bosne i Hercegovine. Tri dana uoči izbornog HDZ-ovog Sabora pitao sam ga kako gleda na težak položaj Hrvata u BiH i kakvu će političku orijentaciju zauzeti u vezi BiH postane li predsjednik HDZ-a, a Karamarko mi je odgovorio da su Hrvati u BiH konstitutivni ali samo „na papiru“.
„BiH je domovina i Hrvata koji u njoj žive, ali mislim da Zagreb mora imati aktivniji stav sa susjednom i prijateljskom državom BiH i boriti se i zalagati da Hrvati u BiH napokon postanu ravnopravni“, istaknuo je Karamarko. Pošto je u međuvremenu izabran za predsjednika HDZ-a, ova Karamarkova dijganoza da su Hrvati u BiH konstitutivni samo „na papiru“ i da Zagreb u vezi toga mora imati „aktivniji stav“ sada stječe dodatnu dimenziju. Hrvati u BiH imaju razloga očekivati da se u Zagrebu, nakon višegodišnje šutnje i nikakve politike prema BiH, počnu proizvoditi pozitivne političke posljedice.
Za GIP piše Pejo Gašparević
22. svibnja 2012.