Pejo Gašparević
Typography

pejo gasparevic naslovnicaGospodnje 2014. godine trebala bi se i formalno okončati četvorogodišnja lakrdija u Bosni i Hercegovini proizvedena uspostavom tzv. platformaške vlasti kojom je pogažena većinska glasačka volja Hrvata na izborima 2010. godine.

Piše: Pejo Gašparević
Parlamentarni i izbori za članove Predsjedništva BiH planirani su u listopadu 2014. godine kada će se birači na glasačkim mjestima opredjeliti za novu vlast. Ne budu li otkazani, izbori 2014. godine će šutnuti u ropotarnicu povijesti jednu nakazu od vlasti kojoj su njezini autori i protagonosti nadjenuli ime platformaško.

U Hrvatskom leksikonu se za riječ platforma navodi, između ostalog, da joj je značenje „osnova, podloga za sporazume i suradnju“. Međutim, kreatori tzv. platformaške vlasti su, poništavajući većinsku glasačku volju Hrvata, izigrali dimenziju sporazuma koju nosi pojam platfrome, i pretvorili je u nesporazum na dubinskoj ravni. Bošnjačke stranke – SDA i SDP, ali i oni međunarodni šaptači koji su im suflirali uvrštavanje u tijela vlasti onih hrvatskih dužnosnika ili stranaka koje su dobile minornu a ne većinsku potpru glasača Hrvata, producirali su političko stanje agonije u BiH koje je ozbiljno zaprijetilo uginuću ideje ravnopravnosti naroda i građana a samim time i eutanaziji BiH kao takve tvorevine.

U proizvodnji konfuzije u BiH prepoznaje se dejstvo onih snaga međunarodne zajednice koji ne žele sređivanje stanja, nego siju sjeme novim zamršenostima. Međunarodna zajednica uporno poziva političare u BiH da se dogovore te ih proziva da su odgovorni za napetosti. Naravno, nije se teško složiti da domaće političke elite imaju na svojim dušama pozamašan dio odgovornosti za kaotičnost i besperspektivnost, ali to je samo jedna strana medalje.

Naličje te priče je upravo prepredena međunarodna zajednica i njihovi birokrati koji s pravom prozivaju domaće političare. No, ukoliko je ključ rješenja nesporazuma u domaćim elitama onda se postavlja jedino moguće logično pitanje – zašto se OHR ili OESS i njihovi nalogodavci uopće „muče“ pomoći prevladavanju nesporazuma u BiH i nije li im, onda, jednostavnije povući se. Ne! Neće to međunarodna gospoda učiniti. Jer, tko bi onda u BiH režirao stanje „podnošljivog konflikta“ zaodjenuto diplomatskom retorikom. Samo međunarodna zajednica posjeduje dvostruku moć u vezi s BiH, jedino ona može otvoriti procese preoblikovanja BiH, ali i zatvoriti ih.

Platformaškom vlašću Hrvati su prevareni jer je u njoj trijumfirao princip političke podobnosti koji nas vraća u komnistička vremena, a ranjeno je većinsko glasačko htijenje jednog naroda. Tzv. platformaška vlast je iluzijama (na)hranila i dio medija koji su širili teze kako će tobože „koretkni“ hrvatski dužnosnici u BiH ukloniti neravnopravnost Hrvata. To je bila samo varka i trik za lakoumne i povodljive. Sada je, bez ikakve dvojbe, vidljivo kako je tzv. platformaška vlast instalirana s više uzaludnosti nego bilo koja druga aktivnost u BiH nakon rata.

Čini se potrebnim zauzeti stav protiv onog shvaćanja koje je pokušavalo kritiziranje tzv. platformaške vlasti izjednačiti sa veličanjem neke stranke. Takva predrasuda spriječava da se shvati kako publicistički obračun s tzv. platformaškom vlašću nije veličanje HDZ-a nego je to krik protiv prijevare Hrvata. Ovdje ću, što inače rijetko činim, prijeći na nekoliko rečenica u prvom licu: smatram se dijelom nastojanja da se uspostavi ravnopravnost naroda i građana u BiH, a to znači kako u vlast treba ući onaj, ma tko to bio, kome birači daju najviše glasova. Sve drugo je jahanje magle, podrivanje smisla izbora i potkopava ideja BiH. Sve drugo su skučena objašnjenja. Kritizirajući platformašku vlast usmjeravao sam se protiv njezinih ograničenja. Ništa u tim kritikama niti sada ne bih mijenjao. Bio je to moj angažman na afirmaciji principa međusobnog uvažavanja, protivno bilo kakvom omalovažavanju. U BiH je nužno njegovati pravo na različitost, ali istovremeno izgrađivati i međusobnu solidarnost i zajedništvo.

Tzv. platformaška vlast, te instaliranje komšića, vlajkija i inih mimo glasačke volje Hrvata, razaraju tronacionalnu supstancu Bosne i Hercegovine i šalju Hrvate na poligon nacionalne manjine.
Gledajući iz buduće vremenske perspektive, tzv. platformaška vlast bit će smatrana prolaznom elementarnom nepogodom koja je stvarala varljivi zanos kod onih koji se daju zavesti plitkom pričom i frazeologijom. Izborima planiranim u jesen 2014. godine obavit će se sahrana tzv. platformaške vlasti.

Izbori 2014. godine u BiH naći će se u vrtlogu dinamičnog regionalnog konteksta. Evo načelnih obrisa tog konteksta. U Hrvatskoj su tijekom 2014 godine dvoji izbori. Najprije će se u svibnju  organizirati izbori za EU parlament na četvorogodišnje mandatno razdoblje. Izvjesnim se čini kako će na tim izborima kandidati i stranke u Hrvatskoj, na ovaj ili onaj način, tematizirati i stanje u susjednoj BiH, posebice neravnopravnu poziciju Hrvata u njoj. Takva nastojanja bi mogla imati novu dimenziju jer će biti adresirana iz zemlje, dakle Hrvatske, kao članice Europske unije te će odjek predizborne priče sada dopirati dalje no ranije kada Hrvatska nije bila članica EU-a. Na sličan se način mogu procjenjivati i predsjednički izbori u Hrvatskoj zakazani u prosincu 2014. godine. Kandidati za predsjednika Republike Hrvatske natjecat će se, po prvu puta, za šefa države koja je članica Europske unije a to znači i u novom eruopskom kapacitetu prema susjednoj BiH gdje su Hrvati obespravljeni.

I Srbija će tijekom 2014. godine biti zahvaćena europskom pričom snažnije no do sada. Već za drugu polovicu siječnja 2014. godine zakazan je početak pristupnih pregovora Srbije sa Europskom unijom, a ta bi činjenica mogla producirati nove količine frustracija u BiH zbog njezina zaostajanja u europskim integracijama.
Nikako se ne smije zaobići niti činjenica da će se tijekom 2014. godine u Turskoj održati lokalni i parlamentarni izbori. Turska, s porastom (ne)izravnih geopolitičkih ambicija važna je zemlja za Balkan i BiH, te ishod izbora u toj zemlji nedvojbeno će imati odjeka u ovom dijelu svijeta. Eventualnu pobjedu „tvrđe“ islamske struje u Turskoj jedni će slaviti dok će je drugi dočekati sa zebnjom, ali jedanko tako i eventualna pobjeda „meke“ islamske struje imat će svoje slavljenike i protivnike.

I napokon, u 2014. godini nogometna reprezentacija BiH će po prvi puta sudjelovati na svjetskom  prvenstvu. To znači da će zbog gledanja televizijskih prijenosa utakmica sa Mundijala u Brazilu porasti prodaja pića, ugostitelji će zadovoljno trljati ruke, a i proračun će se okrijepiti. Nogomet jeste najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali ipak –sporedna.
 
Tijekom 2014. godine Daytonske slabosti s kojima se suočava BiH kao zemlja neće biti preobražene u snagu. Nastavit će se njeno postojanje kao riznice nesuglasja.

Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
27. prosinca 2013.