Je li kriza u Ukrajini nagrizla i Balkan? Političko-diplomatska dinamika sugerira potvrdan odgovor. Ministar vanjskih poslova Turske Ahmet Davutoglu je prigodom ovotjedne posjete Beogradu naglasio kako dešavanja u Ukrajini i na Srednjem Istoku imaju "veliki značaj za stabilnost Balkana".
Piše: Pejo Gašparević
"Odnosi Turske i Srbije su veoma značajni u smislu čuvanja stabilnosti na Balkanu", rekao je Davutoglu.
Ova Davutogluova izjava osim upozoravajuće poruke kojoj se ne može oduzeti realnost, nosi u sebi i taktičku dimenziju diplomatskog lukavstva. Komplimentirajući Srbiji na ovakav način Davutoglu istodobno otupljuje nezadovoljstvo Srbije zbog nedavne izjave turskog premijera Recepa Tayypa Erdogana da je "Kosovo Turska i Turska Kosovo". Takvo Erdoganovo "retoričko pripajanje" Kosova Turskoj, koje je on izustio krajem listopada 2013. godine prilikom posjete Prizrenu, razbjesnilo je službeni Beograd. Najprije Ministarstvo vanjskih poslova Srbije priopćilo da "ovakve izjave nikako ne mogu biti prihvaćene kao prijateljske", a zatim je i Srbijanski predsjenik Tomislav Nikolić otkazao trilateralni summit Srbije, Turske i Bosne i Hercegovine koji je bio planiran za prosinac prošle godine.
Čini se kako je Davutoglu sada uspio smekšati Srbijansko državno vodstvo te je dogovoreno da se nastavi s pripremama tog trilateralnog summita. Premda se to ne može sa stopostotnom sigurnošću trvditi, istodobno se ne može niti stopostotno negirati pozadinska ambicija Turskog približavanja službenom Beogradi radi preveniranja bilo kakvih srbijanskih pretenzija prema Republici Srpskoj u BiH. Takva tumačenja govore kako Turska signalizira da ne želi događanje eventualnog "balkanskog Krima".
Pošto je Turska članica NATO-a ne može isključiti niti mogućnost da je i njoj signalizirano namjensko približavanje Srbiji gdje postoje otpori javnosti ulasku u NATO-a zbog NATO-ovog bombardiranja kojem je Srbija bila izvrgnuta 1999. godine.
Ukrajinska je kriza na posebna način stavila na kušnju Srbiju zbog njezinih tradicionalnih sklonosti Rusiji, ali i njanovijih europsko-globalnih geopolitičkih preslagivanja koja zahtijevaju od Srbije snažnije priklanjanje Zapadu. Geoplitička rivalstva velikih svjetskih silnica odzvanjaju i u neujednačenim izjavama Srbijanskih državnih čelnika. Predsjednik Srbije Nikolić kaže kako Srbija stoji "na poziciji neutralnosti u odnosu na situaciju u Ukrajini".
Međutim Srbijanski premijer Aleksandar Vučić, čini se, odstupa od takve Nikolićeve "neutralnosti", te poručuje kako "Srbija podržava teritorijalni integritet Ukrajine". Drukčije kazano, za razliku od "neutralnog" Nikolića, Vučić poručuje kako Srbija ne odobrava Rusko pripajanje Krima koji je donedavno bio u sastavu Ukrajine. Takvim stajalištem Vučić se svrstava na stranu Zapada koji je ljut kao ris zbog Ruskog ugrožavanja teritorijalnog integriteta Ukrajine.
Srbija jeu siječnju ove godine početkom pregovora o pridruživanju Europskoj uniji skinula s dnevnog reda višegodišnje dvoumljenje u vezi s priključenjem Uniji, ali se pred njom sada nalazi krupan izazov članstva u NATO-savezu kojem se službeni Beograd opire tumačeći to namjerom za "vojnom neutralnošću". Srbijanski je predsjednik Nikolić želju za "nesvrstanošću" Srbije izrazio sljedećim riječima: "Srbija se ne smije opredjeljivati i volio bih da vodi politiku kao što je nekad Josip Boz Tito". Nikolić propušta primjetiti da je Titova politika "nesvrstanosti" doživjela slom na europskom kontinentu, te da aktualna ukrajinska kriza dodatno potiče države u suprotan smjer - na svrstavanje.
Nikolićev žal za Titovom politikom, u kojoj je Srbija vodila glavnu riječ u bivšoj Jugoslaviji, na posebna način se svrstva u društvo Titovih nostalgičara i u BiH čiji ne najistureniji igrač član Predsjedništva BiH Željko Komšić. Komšić, manirom intelektualno limitiranog i kapacitetima osiromašenog političara u svojem uredu drži Titov portret ne mareći za Brozovre diktatorske sklonosti i ubilačku narav njegova udbaško-komunističkog režima koji je u godinama nakon Drugo svjetskog rata nemilosrdno uklanjao sve koji nisu bili na crvenopartijskoj liniji. Prizivanje Tita labuđi je pijev iluzionista izgubljenih u rasplamsavanju novih geopolitičkih trendova. Kolikogod aktualna Srbijanska opiranja članstvu u NATO-u izgledalo žilavo, po svoj prilici takva će priča ubuduće postajati sve više štivo namjenjeno "domaćoj publici" do konačnog splašnjavanja takvog štiva.
U izvješću o odnosima Srbije i NATO-a, kojeg je početkom ove godine objavio Institut za Centralno europsku politiku (CEPI), ističe se kako se kroz perspektivu početka pregovora sa EU (21. siječnja 2014.) "istražuju izgledi tješnje suradnje Srbije i NATO-a". Navodi se kako je NATO odlučio igrati "tišu igru" bez puno galame, korak po korak do potrebne podrške javnosti u Srbiji njenom članstvu u NATO-savezu. Također se izražava nada da će nova "elita" u Srbiji ići korak dalje prema "tihom članstvu u NATO-u".
Ukrajinska kriza, po mnogim pokazateljima, potaknula je bujanje novih geopolitičkih strategija i metoda za njihovu realizaciju koje neće mimoići niti balkanske zemlje. Takav trend će se na poseban, to jest sofisticiran način prelamati i u Bosni i Hercegovini. Šapat izvora govori kako bi ovojesenski izbori u BiH mogli iznjedriti "selektirane kadrove" za najvažnije državne dužnosti. Dolazi vrijeme brisanja tragova nesvrstanosti.
Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
11. lipnja 2014.