Nakon romana „Tajne odžačkih polja“, objavljenog 2023. godine, Vlado Domazet ponovno pred čitatelje donosi djelo koje potvrđuje njegov prepoznatljiv književni rukopis.
Roman „Dječak s obale rijeke Save“ na prvi pogled djeluje kao kriminalistički triler, no već nakon nekoliko poglavlja postaje jasno da je riječ o mnogo slojevitijoj priči u kojoj se isprepliću tajna, povijest, zavičaj, obiteljske veze, vjera i ljudska dobrota.
Radnja započinje pronalaskom nepoznatog dječaka na obali Save. Njegovo čudesno preživljavanje tek je početak dugog i neizvjesnog puta kojim autor vodi čitatelja kroz Bosansku Posavinu i Vojvodinu, neprestano otvarajući nova pitanja, a odgovore dajući postupno, u pravom trenutku. Takav način pripovijedanja održava napetost od prve do posljednje stranice i čitatelju ne dopušta da knjigu lako odloži.
Središnje mjesto u romanu, uz dječaka, zauzima Ivana, djelatnica Centra za socijalnu skrb u Orašju. Njezina profesionalna odgovornost postupno prerasta u duboko osobnu priču ispunjenu dvojbama, iskušenjima i emocionalnim previranjima. Sudbine glavnih junaka prirodno se isprepliću sa životima brojnih drugih likova, a potraga za dječakovim podrijetlom postaje potraga za identitetom, pripadanjem i smislom.
Posebna vrijednost romana krije se u činjenici da autor ne pripovijeda samo priču nego čitatelja upoznaje s prostorom na kojem se ona odvija. Bosanska Posavina nije tek kulisa događajima, nego jedan od glavnih likova romana. Domazet s velikom ljubavlju opisuje sela, ljude, običaje i povijest mjesta kroz koja prolaze njegovi junaci. Tako, primjerice, uz Donju Mahalu ne navodi samo njezin današnji izgled nego i povijesni razvoj njezina imena:
„Donja Mahala je Ivani od kada je prvi puta bila u tom selu bila posebno drago mjesto... Nekada se selo zvalo Tvrtkovište... zatim Trgovište... potom Utorkovište...“
Jednako dojmljivo opisuje i Tolisu, njezin franjevački samostan i bogatu knjižnicu:
„Knjižnica samostana broji oko deset tisuća svezaka i jedno je od najvećih dragocjenosti na što su svi stanovnici Tolise i šireg oraškog područja jako ponosni.“
Takvi ulomci nisu umetnuti radi pukog nabrajanja povijesnih činjenica. Oni prirodno proizlaze iz radnje i čitatelju pružaju osjećaj da zajedno s likovima putuje Posavinom, upoznaje njezinu prošlost i otkriva njezino kulturno bogatstvo.
Domazet pokazuje osobitu vještinu u opisima prostora. Bilo da prikazuje stari salaš u Vojvodini, maglovitu obalu Save ili unutrašnjost posavske kuće ispunjene starinskim predmetima, njegovi opisi nisu samo slikoviti nego imaju i emocionalnu snagu. Posebno dojmljiva ostaje scena u kojoj Tomislav u napuštenoj kući pronalazi fotografije svojih roditelja. Bez velikih riječi autor uspijeva prenijeti osjećaj gubitka, čežnje i pripadnosti, pokazujući da najjače emocije često proizlaze iz jednostavnih prizora.
Roman istodobno govori i o vrijednostima koje nadilaze samu radnju. Vjera nije prikazana kao usputni motiv nego kao tiha snaga koja prati likove u njihovim najtežim trenucima. To posebno dolazi do izražaja u prizoru kada svećenik sprema dokumente među stare knjige i otvara Evanđelje po Mateju:
„Jer sam bio gladan i dali ste mi jesti; bio sam žedan i dali ste mi piti... Uistinu vam kažem, ono što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.“
Taj biblijski ulomak nije slučajno odabran. On predstavlja jednu od temeljnih poruka cijelog romana – da se veličina čovjeka ne mjeri riječima nego djelima.
Jezik kojim Domazet piše jednostavan je, razgovijetan i prirodan. Ne opterećuje tekst nepotrebnim stilskim ukrasima niti nastoji impresionirati složenim izrazima. Upravo zato roman ostaje pristupačan širokom krugu čitatelja, dok istodobno zadržava književnu vrijednost kroz dojmljive opise prirode, uvjerljive dijaloge i dobro oblikovane likove.
Dječak s obale rijeke Save nije samo napeti roman s elementima trilera. To je priča o Posavini, njezinim ljudima, njihovim korijenima, vjeri, prijateljstvu i dobroti.
Čitatelj će u njemu pronaći neizvjesnost kriminalističkog romana, toplinu obiteljske priče, bogatstvo zavičajne kronike i podsjetnik da istinske ljudske vrijednosti nikada ne izlaze iz mode.
Vlado Domazet ovim je romanom još jednom pokazao da najbolje piše onda kada piše o prostoru koji poznaje i ljudima među kojima je odrastao. Upravo zato ovo nije samo još jedan roman o Posavini – to je roman koji Posavinu čuva od zaborava.
P.S.
Zainteresirani knjige mogu nabaviti putem e-maila: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. ili putem facebook profila: https://www.facebook.com/domm.domazzett
