ODŽAK-Priroda kao i život lijepi su, ali i nepredvidivi. Prirodni lanci preživljavanja u kojem se točno zna tko su prirodni (ne)prijatelji demantira neobična priča koju bilježimo u živopisnom odžačkom selu Potočani smještenom na obroncima planine Vučjak kod Odžaka.
Mjesto događanja obitelj Ane i Huse Topalović, umirovljenika koji u svojoj vikendici i idiličnom okruženju čekaju svoj zlatni pir, pet desetljeća skladnog braka. Upravo u tom živopisnom i nesvakidašnjem okruženju gdje dominira cvrkut ptica, životinje koje se slobodno kreću, ili tek sa improviziranim ogradama kako ne bi kokoške, pate, guske, ćurke i druge domaće životinje zalutale u takvoj prirodnoj ljepoti i u surovom krugu opstanka postale plijen, počela je neobična priča o malenom lanetu koje je u obitelj Topalović donio prijatelj. I sve ništa ne bi bilo čudno da se nije razvilo prijateljstvo između prirodnih neprijatelja, malenog laneta a kasnije prekrasnih srna, i njihovih progonitelja – pasa. Sve je počelo prije nekoliko godina.
Zaštitnički prema slabijem
-Došao je čovjek i pitao me da li bi uzela maleno lane jer je znao kakav nam je posjed pojašnjava nam Ana Topalović. Lane se, kazao mi je, tek olanilo, a mama mu je pobjegla. Naravno da sam odmah prihvatila takav neobičan dar. Kazao mi je i to da ga moram hraniti na bočicu i da ima oštećene nogice, no bila sam spremna i to činiti kako bi lane preživjelo. Odmah smo ga nazvali Bambika, priča nam Ana. Topalovići imaju i pse ljubimce, velike tornjake Šargu i Behara koji su, gle čuda, preuzeli majčinsku brigu o malenom napuštenom lanetu. Lane se stalno kretalo najprije uz ogromnog psa Šargu, a kada je on nastradao, tu je ulogu preuzeo Behar, zaštnički se ponašajući prema Bambiki pred naletom radoznale peradi. Behar se nastavio brinuti o lanetu koje ipak nije moglo preboljeti Šargu. -Bambika je očito bila tužna jer se to vidjelo da stalno leži na mjestu gdje je Šargo ležao tražeći ga valjda po mirisu, priča nam Ana baš kao u nekakvoj neobičnoj ali istinitoj priči o Lanetu i Šargi, dok unuka Ema upija svaku bakinu riječ.
Priroda ljepša od kompjutora
-Samo da znate, meni je ovdje tisuću puta ljepše u prirodi već uz kompjutore i igrice. Ovdje su igrice uživo ali sa životinjama koje me prijateljski gledaju, igraju sa mnom, druže, dodaje Ema. A priči nije kraj jer, jednoga je dana zov prirode, ili bolje rečeno ljubavni zov, odmamio je Bambiku u šumu, no kada je došlo vrijeme za porod Bambika se ipak vratila kući Topalovićima. Donijela je na svijet muško i žensko lane. Oni su izrasli u veliku srnu i srndaća, ponovo pod zaštitničkom šapom Behara, a na radost svih ukućana, najviše djece koja se svakodnevno okupljaju kako bi svjedočili neobičnoj ljubavi i skladu u kojem žive različite životinje. - Ovo je čudo prirode da su se ovako pripitomili i zajedno žive. Kada tako različite životinje koje bi se po prirodi trebali mrziti, no unatoč tomu, mogu zajedno živjeti, trebali mi i svi zajedno, zaključuje baka Ana.
