Bila jednom jedna vrlo bolesna djevojka. Bila je član crkve. Jednoga dana je pala u zanos i dok je bila u tom stanju sanjala je da je umrla i stajala pred anđelom Gabrielom pred vratima Neba, dok je anđeo prelistavao stranice Knjige Života.
Nakon nekog vremena, anđeo je s tužnim izrazom na licu podigao pogled.
– Djevojko, – rekao je, – tvoje ime nije ovdje.
– Što?! – Uzviknula je ona. – Moje ime nije tu ?! Mora da jest. Pogledaj ponovno.
Još jednom je pažljivo pregledao stranice, a kad je konačno podigao pogled, opet je rekao:
– Djevojko, ovdje nema tvoga imena.
– Pa što sam učinila? – zavapila je ona. – Što sam učinila, što sam učinila da moje ime nije zapisano u knjizi?
– Djevojko, – odgovorio je anđeo Gabriel, – tvog imena nema ne zato što si nešto učinila, nego zbog toga što nešto nisi učinila. Zapostavila si veliko spasenje.
Uto se i probudila, pa iako je bila bolesna, ustala je iz kreveta, kleknula pored njega i prvi put u svome životu otvorila srce Isusu Kristu i primila Ga kao svoga Spasitelja.
Zašto će ljudi otići u propast? Neka Bog na to odgovori. Pogledaj Ivana 3,18: “Tko ne vjeruje – već je osuđen.” Zašto?
Je li zbog toga što se nije priključio crkvi? Zbog toga što je sagriješio? Piše li to? Ne piše. Ovo piše: “Tko ne vjeruje – već je osuđen, što nije vjerovao …” To je, prijatelju moj, jedini razlog što su ljudi osuđeni.
Ti nikada nećeš propasti zato što si ubojica. Bog može oprostiti ubojici. Ti nikada nećeš propasti zato što si pijanica i lopov. Bog može oprostiti pijanicama i lopovima. Ali ima jedan grijeh koji Bog ne može oprostiti, a to je posljednje odbijanje Njegovoga Sina.
Ako odbijaš primiti Isusa Krista za svog Spasitelja, za tebe nema nade, jer Bog osim Njega, drugog plana nema.
Autor: Oswald J. Smith