Sve stvoreno, bilo rukom ili umom, ima svoju priču. Priča svatovskog peškira i namatanja prediva je pokušaj da se iz tajnih komora ženske psihe, epicentra magičnog i praktičnog, komunicira svijet u kojemu se živjelo.
Svijet s njegovim tvrdim okvirima i još tvrđim pravilima. Vunom utkana briga, strah, razočaranje, tuga i radost. Zaboravljeni i priželjkivani, savršeni poredak svijeta, preslikan na tkaninu, bez straha da njegova tvoriteljica bude proglašena vješticom. Istančanim ženskim čulom stvarao se jedan novi jezik, u želji da se šarenim šiframa prenese i kaže mudrost, bez slova i riječi. Kao prkos nepismenosti, tkalo se prvo žensko pismo.
Tako su žene u svom strahu, muci i skučenosti komunicirale duboke porive vremena u kome su živjele. Govorile su ono što misle i osjećaju, šlifovale svoju mudrost, lukavštinu i diplomaciju. Preslica, mosur i čunak bili su u službi slikanja istančane strukture duha.Kroz alkemiju neplemenitog u plemenito provlačila se poruka. A primijenjena umjetnost u službi brisanja peškirom tijela (ruku, nogu i znoja) nalazila je svoje opravdanje u praktičnosti i korisnosti.
Smjelo preslikane boje bosanskih bašta, utkano rumenilo jabuke i plavetnilo šljive. Žestoko crvena, kao uzavrela krv posavskog konja-tegljača. Žutilo u simbolici prezrelog kukuruza i zlatonosnog talasanja pšenice. Postolje svemu tome, zelena, kao ispaša ili duša bagrema. A sve to na bjelini prosijanog brašna. Dragocjeni plodovi, želje i snovi prožimali su se u svilajskoj mandali. Kao u zaboravljenom hramu, domu Božjem.
U toj ženskoj pustolovini probacivanja čunka, mirenja desne i lijeve hemisfere mozga, tkanina je služila kao mjesto meditacije u prikazu muškarca i žene. Konačno pomireni i ravnopravni, otrgnuti iz prapovijesnog doba podjele poslova po spolovima.
Iznad njih lebde tri cvijeta, kao simbol Svetog trojstva. Obitelji. Plodnosti. U naivnom prikazu praiskonske ljepote i vječne težnje da se spoje vidljivo i nevidljivo, ogledavala se cjelina božanskog uma. Ni manje ni više, nago baš na njemu. Svatovskom peškiru.
Ružica Kopačević-Miličević
U Svilaju kraj Odžaka, 28. 8. 2013.