Elektronička razmjena podataka poslovna je stvarnost koja snažno prožima sve razine suvremenog međunarodnog – poslovnog i općedruštvenog svijeta i poslovanja, tako da su papirnati obrasci sve manje u uporabi. Elektronička obrada podataka jamči veću sigurnost i jednostavniju obradu podataka.
Švicarska je zbog velikog međunarodnog pritiska i mogućih sankcija u studenom 2014. bila prinuđena potpisati međunarodni sporazum o automatskoj razmjeni podataka o stanju bankovnih računa. Do sada je sporazum potpisalo više od 100 država diljem svijeta. Već 27.05. 2015. Švicarska je to konkretizrala s tim da je potpisala nagodbu o primjeni globalnih standarda za uvođenje automatske razmjene podataka vezanih za poreze između Švicarske i članica EU. Sukladno tome od 1.1.2017. na snagu stupaju propisi o automatskoj razmjeni podataka između Švicarske i 28 članica EU-obitelji o stanju bankovnih računa krajem tekuće kalendarske godine. To konkretno znači da će prve informacije biti prikupljene tijekom 2017., kako bi od 2018. bile na raspolaganju nadležnim državnim tijelima.
Proces će se odvijati tako da će novčarske ustanove (banke) i osiguravajuća društva prikupljene podatke proslijediti poreznim službama svoje države, kako bi ih ove mogle dalje proslijediti inozemnim poreznim službama. Isto tako će švicarske kantonalne porezne službe iz inozemstva kao protuuslugu dobiti potrebne podatke o bankovnim računima švicarskih poreznih obveznika. Predmetom razmjene podataka bit će sve što je 31.12.2016. bilo evidentirano na bankovnom računu ili u osiguravajućem društvu na imenu poreznog obveznika, uključujući i nekretnine. Činjenica je da nemali broj stranaca posjeduju kuće, stanove i određenu ušteđevinu u zemljama svoga podrijetla, koje nisu prijavili švicarskim poreznim službama.
Ni Hrvati dakako, nisu iznimka. Ljudi naime krivo misle da to što posjeduju u inozemstvu, tj. konkretno u Hrvatskoj ne moraju prijaviti poreznoj službi u Švicarskoj. Onaj tko živi u Švicarskoj morao bi, sukladno vrijedećem zakonu, prijaviti švicarskim poreznim službama svu imovinu koju posjeduje i u inozemstvu, bez obzira radi li se o nekretninama, novčanoj ušteđevini ili dobiti od poslova u inozemstvu – čak i onda ako je na tu zaradu u dotičnoj zemlji već platio porez. Iznos ušteđevine kao i procjene nekretnina treba navesti u obrascu za prijavu poreza koji se popunjava početkom svake godine (Steuererklärung), pod stavkom gdje se pita da li se posjeduje imovina u inozemstvu i/ili ušteđevina u stranoj banci.
Svi oni koji do sada na to pitanje nisu odgovarali, trebaju ozbiljno razmisliti o posljedicama koje mogu nastati stupanjem na snagu naslovljenog novog propisa o automatskoj razmjeni podataka od 1.1.2017. Porezne službe će, naime, najkasnije početkom 2018., putem obvezne automatske razmjene doći do potrebnih podatka pojedinih poreznih obveznika o računima i nekretninama koje posjeduju u članicama EU. To znači da će, sukladno vrijedećim poreznim zakonima, moći tražiti nadoplate poreza s odgovarajućim kamatama, a uslijediti će kazne i krivične prijave. Kako je Hrvatska EU članica, to važi i za nju. Pošto BiH još nije EU članica, neće doći do automatske razmjene podataka vezanih za imovinu i bankovne račune iako bi zapravo i oni trebali biti navedeni u obrascu zu prijavu poreza u Švicarskoj. Razlika je samo u tome, da švicarske porezne službe neće automatski dobiti potrebne porezne podatke od BiH, dok ih Hrvatska mora proslijediti, jer je članica EU.
Cilj uvođenja automatske razmjene podataka je spriječavanje utaje poreza. Kod dokazanih utaja poreza slijede visoke kazne i krivične prijave. To se može izbjeći na slijedeći način. U svim kantonima, od 2010. postoji zakonska mogućnost da svaki porezni obveznik smije jedanput u životu sam prijaviti do tada neprijavljene novčane iznose ili imovinu, kako bi na njih naknadano platio porez. U tom slučaju porezna uprava može tražiti plaćanje poreza najviše 10 godina unazad računajući i odgovarajuće kamate i porezni obveznik neće biti krivično prijavljen zbog utaje poreza. Kod samoprijave je važno, istodobno ili prije uobičajene porezne izjave (Steuererklärung), priložiti dodatno pismeno obrazloženje o konkretnom predmetu. Ako se to ne učini i u poreznoj izjavi navede samo do tada zatajen iznos i priloži izvješće iz banke, uslijediti će uobičajeni postupak koji uključuje i određenu kaznu. Moguće je i osobno otići u poreznu upravu, prijaviti poreznu utaju i obrazložiti razloge, iako većina službi ustrajava na pismenom očitovanju i prijavi.
Ovo, to treba posebno naglasiti, porezni obveznik u Švicarskoj može samo jedanput u životu napraviti. Ako se slučaj ponovi, tada se ne može računati ni na kakve olakšice. Veoma je važno da se samoprijava dogodi prije nego porezne službe dođu do tih podataka. Također valja reći da će porezne službe svaki slučaj porezne samoprijave posebno i temeljito provjeravati i da su moguće velike razlike u nadoplatama od kantona do kantona, odnosno od općine do općine. Ukoliko se netko odluči sam prijaviti, tada bi bilo dobro to učiniti do kraja tekuće godine, jer nije sigurno da će spomenuta samoprijava vrijediti i u 2017. godini, iako ni ta mogućnost nije isključena. Nejasan je i način procjene nekretnina u inozemstvu. Još uvijek se, naime, pouzdano ne zna hoće li švicarskim poreznim službama biti dovoljna samoprocjena prijavljenih nekretnina, ili će tražiti službenu procjenu (prevedenu na njemački jezik) nekih ustanova, kao u slučaju umirovljenika koji primaju dodatnu novčanu pomoć od države i osoba koje primaju socijalnu pomoć.
Stupanje na snagu propisa o automatskoj razmjeni podataka može biti upravo za ove osobe koje su ovisne o novčanoj potpori države problematično, jer će ove službe dobiti potrebne podatke o prešućenim nekretninama i eventualnim ušteđevinama u bankama, s time da će tražiti povrat novca koji je dobijen na osnovu neisitnitih podataka o novčanom i materijalnom stanju primatelja, a i kazne zbog očite zlouporabe nisu isključene. Svi oni koji imaju neprijavljene nekretnine ili ušteđevinu u inozemstvu, ili pak u Švicarskoj, neka se posavjetuju s nekim stručnjakom za poreze, kako bi mogli odlučiti što im je najbolje – u njihovoj konkretnoj situaciji – učiniti. Svatko, naime, mora sam odlučiti što će , kada i kako učiniti.
Isključiva namjera ove objave je skrenuti pozornost na važne novine s kojima ćemo se uskoro morati suočiti.
Izvor: Hrvatska socijalna služba kanton Aargau http://www.kathaargau.ch/hrvatska-socijalna-sluzba/zanimljive-temen/detail/automatska-razmjena-podataka-CH-EU.php
Valentina Matolić