„Od Silaja do Svilaja“
kratko predavanje
uz 150. obljetnicu Župe i posvetu crkve
1. Ime i najstarije doba
Kad god se priča o Svilaju i njegovoj povijesti obično to počinje legendom o podrijetlu njegova imena pa se kaže kako je ime došlo od nekadašnjeg uzgoja dudova i proizvodnje svile. Međutim, ima li se na umu da prvi pisani tragovi ovo mjesto nazivaju Silaj, očito je podrijetlo naziva predslavensko, isto kao i nazivi Kadar, Ninoš, Dobor i Petnjik, a iz tog doba su i imena rijeka Bosne i Save.
Spomenuta predslavenska imena potvrđuju kvalitetu ovoga prostora i obilje potencijala za ljudski život. A da je to tako, potvrđuju arheološka nalazišta na trokutu što ga sa sjevera zatvara Sava, s istoka Bosna te Vučjak s jugozapada.
Kadar je arheološki istraživan u više navrata. Najustrajniji od svih arheologa je bio prof Đuro Bazler (B.Brod), koji je između 1965. i 1976. pronašao dokaze kako su ljudi ovdje živjeli još od vremena kad im je kamen bio osnovno oruđe.
2. Antika
Na ovim prostorima se živjelo i u vremenu Rimskog carstva. U arheološkom leksikonu spominju se Grabik i Bršćanica u Donjem Svilaju, Nevoljica, rimska vila uz potok Stojnu i na više mjesta ostaci rimskih cesta što su vodile kroz Panoniju. Potvđuju to i nedavni nalazi antičke keramike, uglavnom ostaci amfora, ulomaka grnčarije i stakla pronađeni pri nedavnoj izgradnji auto-ceste u blizini sadašnjeg gradskog groblja u Odžaku.
3. Srednji vijek
O srednjem vijeku svjedoče madžarska groblja, od kojih je najpoznatije ono u Vrbovcu. U to doba ovaj prostor je, uglavnom, u posjedu hrvatsko-ugarske države, a lokalno stanovništvo je dio katoličke crkve. Hrvatski velikaši i s našu stranu Save imaju posjede i grade, između ostalih biskup Pavao i ban Ivaniš Horvat, i nama najbliži Dobor 1387. godine.
I srednjovjekovna bosanska država je u određenim razdobljima u svom posjedu imala ovaj prostor. Potvrđuje to i Tvrtkova darovnica biskupu Petru iz 1375. u kojoj se spominju posjedi Dubica i Jošavica. Promjene vladara i provale Turaka izazivale su česte seobe s jedne na drugu stranu Save.
4. Turski vakat
U ovoj kratkoj povijesnoj crtici ne stignu se detaljno obrazlagati tragična i poražavajuća vremena koja obično nazivamo tursko doba.
Obično se kao godina pada pod tursku vlast navodi 1463. no Turci će cijelom Bosnom zavladati tek za 150 godina, a i nakon toga, pojedina područja pa tako i Svilaj, naći će se, kao što je bio slučaj nakon Požarevačkoga mira 1718. opet pod kontrolom Habsburške monarhije. Na žalost, neće to dugo potrajati, već 1739. nakon još jednog rata i Beogradskog mira, granica se opet vraća na Savu. I opet migracije.
Zemljovidom koji prikazuje razgraničenje Habsburškog i Otomanskog carstva iz 1699. godine čitavo područje od ušća Bosne do Brusnice prikazano je kao pust, šumovit, nenaseljen prostor. Toponim Svilaj očuvao se tek u nazivu Swilley Montes – Svilaj Brda, dok se sjeverni dio Vučjaka Kadar, kao i sada naziva Planina Kada M.[1]
Na karti iz 1719. Kada je pojas zemljišta uz Savu nanovo pripao Austriji, opet vidimo ucrtano naselje Svilaj, kao i putni pravac koji vodi na jug prema Vrbovcu, Odžaku(Miralem dvoru) i Doboru.[2]
Na topografskoj karti iz 1780. Svilaj je ucrtan kao jedno selo pod nazivom Turski Svilaj. Po položaju 11 raštrkanih kućica, vidimo da se to selo nalazilo na području današnjeg Donjeg Svilaja. Na karti je zanimljivo i to što je Kadar obilježen kao Svilajsko brdo, a sjeverno od njega je Vučjak.[3]
Na zemljovidima od 1808. (autor Jan Lipsky) pa na dalje, pojavljuju se i Donji i Gornji Svilaj. Te godine ucrtan je i put koji vodi od same obale Save na jug preko Vrbovca, Kacojevića (Potočana), gdje grana i ide preko Pećnika do Dobora, a drugi prema Garevcu.[4]
5. Dolaze Švabe
Propast Turskog carstva i dolazak Austrije s nadom i radošću su u BiH dočekali jedino Hrvati (katolici u BiH) dok su druga dva naroda domaći Turci (muslimani u BiH) i Srbi (pravoslavni u BiH) bili protiv, ali ne iz istih razloga.
Uskoro su se i mnogi Hrvati razočarali jer su im iznevjerena očekivanja. Svjedoče o tome i dva ovdašnja kroničara. Jedan od njih, fra Josip Dobroslav Božić, iz Jošave, pun je bijesa zbog, po njemu, nepravednih i neprovedenih agrarnih i drugih reformi. Drugi je pisac Mato Blažević, iz Bosanskog Šamca, koji u svom autobiografskom romanu „Zaboravljeni grobovi“ piše o stradanju bosanskih postrojba u austrijskoj vojsci za vrijeme prvog svjetskog rata.
6. Dvadeseto, stoljeće revolucija
Nedavno smo u Odžaku od dr. povijesti Mladena Glavine čuli kako je hrvatski nacionalizam jedan od najuspješnijih na svijetu i to zato što je, u jednom stoljeću, (revoluciom), uspio dva puta stvoriti nacionalnu državu.
Revolucionarne ideje često imaju različite prefikse. Tako Svilajac Luka Jukić, na tragu svog dječačkog opredjeljenja i južnoslavenske ideje, puca na Cuvaja. Međutim, treba pogledati bilješku Joze Kljakovića, poznatog hrvatskog slikara, u knjizi „Fata“, u kojoj on svjedoči o tome što o svom mladenačkom činu kaže sam Jukić.
Bogate obitelji obično gaje konzervativne društvene vrijednosti. Takva je svakako i obitelj Benić iz Svilaja. No uvijek se tu otvara i prostor za djelovanje revolucionara. Tako se na njihovoj pustari u lipnju 1937. pokušao organizirati štrajk i prikupljanje crvene pomoći za komunističke revolucionare u Španjolskoj.
7. Kraljevina
Kakva je Kraljevina Jugoslavija bila, najbolje oslikava razočaranje Luke Jukića. A sudionik zbivanja, Pero Jazvić, Blažev iz Dubice, svjedoči o odnosu Hrvata prema Kraljevini i događaju iz Odžaka od 15. kolovoza 1935. Toga dana, na Veliku Gospu, nadbiskup Šarić je podijelio svetu krizmu. Prema Jazvićevom kazivanju i pisanju ondašnjeg tiska, tijekom popodneva došlo je do demonstracija u kojima su uzvikivane hrvatske parole. Na to su žandari pucali u okupljene. Tada je ubijen Ivan Vidić iz Dubice, a više osoba je ranjeno. Pištoljskom paljbom se žandarima suprotstavio Mato Mašić, iz Lipika. Od posljedica ranjavanja sutradan je preminuo Jerko Nujić. U naknadnom sudskom postupku optuženo je i osuđeno, na zatvorske kazne 70 osoba.
8. WW II .. mnoge žene ostaše bez ljudi !
Prema svjedočenju zapisanom u knjizi fra Grge Vilića: „Vrijeme stradanja“, Ivo Barišić (1929.) iz Donjeg Svilaja je ispričao kako je Drugi svjetski rat, u Donjem Svilaju, počeo mirno. Burno je bilo jedino kad su Svilajci, na Savi, razoružali vojnu postrojbu stare Jugoslavije, uvjetujući im prijelaz skelom ostavljanjem oružja. Barišić spominje i kako je prvi lokalne „ustaše“, nakon što su napadi i pljačkanja četnika učestali, okupljao Mato Andrijanić, a prvi tabornik u selu da je bio Juro Ravnjak. Treba svakako istaknuti i činjenicu da je u zračnim snagama NDH bio pilot Zvonimir – Zvonko Benić, sin Martina Benića.
Pod kraj 1944. i na početku 1945. na širem odžačkom području pa i u Svilaju, lakalne hrvatske snage ubile su veći broj Srba. Obično se za ta događanja, upotrebljava pojam „stradanje Trnjaka“. U tom nečasnom činu sudjelovao je veći broja grupa i pojedinaca potaknutih posjetom i govorom Mila Budaka u ovom kraju.
Pred sam pad, o upornosti ovdašnjih branitelja i odlučnosti partizana, svjedoči operacija od 19. 4. do 28.4. 1945. Na ovom prostoru je tada u sastavu NOV-a, navalno, djelovala 25.srpska i nepotpuna 27. divizija. Ova druga je na područja Kadra i Gornjeg Svilaja izgubila cijeli jedan bataljun i jednu bitnicu topova.
Kao što je Garevac imao svoju, tako i Svilaj ima svoju „štalu stradanja“, Ninkovića štalu. Prema svjedočenju već spomenutog Barišića, sudbina onih koji su se predali bila je ista kao i onih koji su zarobljeni. O svim stradalnicima, bez razlike, potajno se pjevalo po Svilaju:
„Sedamdeset i sedam ustaša, / poginulo gdje je skela naša".
Međutim, stvarni gubici hrvatskog življa svilajske župe Drugog svjetskog rata i poraća bili su sljedeći: Donji Svilaj 295, Gornji Svilaj 232 i Vrbovac 287 žrtava. Mnogi od njih, jer im se za grob nije znalo, donedavno nisu imali svojih spomenika. Uz Spomen park u Posavskoj Mahali gdje su im napisana imena, danas svako od njih, zahvaljujući u prvom redu vašem župniku fra Mladenu Joziću, ima i svoj spomen križ na memorijalnom groblju mira Bile kod Mostara.
Kako je u Gornjem Svilaju počeo rat i kako je bilo iza rata, pripovijedala je Ljubica Radman, rođena Vucić (1923.): Kazala je kako su na drugi dan Uskrsa 1941. kroz selo naišli tenkovi, a narod je vjerujući da dolaze Nijemci na kuće istakao bijele zastave i izašao da ih pozdravi. No tenkovi su bili „srpski“ i po okupljenima otvorili strojničku vatru. Stradao je veliki broj osoba među kojima je bilo i žena i djece. A poslije rata: Borila sam se za svoju djecu. Muškaraca skoro nije ni bilo u selu, jer su svi bili pobijeni.
9. Poraće u SFRJ
No za pobjednike rat nije završio ni 25.5.1945. obračuni su nastavljani: ideološki, klasni, nacionalni, osobni, …. Svi već znaju priču Jure Radmana. On, večer prije smaknuća, pored svoje opredijeljenosti za Boga u zid zeničke kaznione upisuje i svoju nacionalnu predanost.
Nezadovoljstvo unutarnjim ustrojem Jugoslavije i svjetsko urušavanje komunizma otvorilo je mogućnost devedesetih za oživotvorenje hrvatske ideje i stvaranje države. Međutim, podijeljenost bivše Jugoslavije na federalne jedinice, već tada je upućivala na ishod formiranja novih država u granicama republika. U tom vremenu dolazi do formiranja političkih, pa tako i hrvatskih stranaka, među kojim i HDZ-a BiH. Jednu od ključnih uloga u Odžaku preuzima vaš sumještanin Mijo Matanović, ostajući aktivan do današnjeg dana.
10. O Domovinskom ratu
Na početku Domovinskog rata u Odžak, napustivši JNA, dolazi Svilajac, kapetan Ivica Matanović i vodi organizaciju obrane. U Domovinskom ratu iz Župe Svilaj život je položilo 12 branitelja. Dana 5.11.1993.vojna operacija „Angela“ je bio pokušaj 102. HVO brigade da forsira Savu kod Svilaja i oslobodi prostor općine Odžak. Na žalost akcija nije uspjela, a život je izgubilo 11 bojovnika.
Uz prvog zapovjednika Ivicu, istaknuti časnici HVO-a iz ove župe su bili satnik Dragan Guberac, te bojnici Stjepan Marijančić i Ivo Lubina.
11. Riječ o jeziku i završno slovo
Seobe, s jedne na drugu stranu Save, su se odrazile i na jezik ovdašnjeg stanovništva. U svojim djelima u kojima prikazuje rasprostranjenost štokavskog dijalekta hrvatskog jezika, jezikoslovac Stjepko Težak, prije pedesetak godina, označava Svilaj i neka područja oko Dervente te cijeli oraško - domaljevački kraj kao prostor slavonskih govora. Ako pogledate današnji raspored govora, vidjet ćete kako su se slavonski govori održali samo na istočnom dijelu Županije Posavske.
Prije 25 godina 1998. povodom patrona župe, nakon svečanog misnog slavlja bio je ručak. Svilajci su zapjevali onu dobro poznatu:
Tekla Sava
od brijega do brijega
Nit od kiše
nit od bijela snijega
Već od suza
posavačkih cura !
Kardinal Puljić je nakon toga uzeo mikrofon i između ostalog rekao sljedeće:
Pjevajte o svojoj grudi.
Ono o čemu se pjeva, to se voli.
Za ono što se voli, za to se gine,
a ono za šta se gine, to se ne ostavlja!
Hvala na pažnji !
Luka Jurić, u Svilaju, 10. 09. 2023.
[1] A. F. Marsigli, Mappa Geographico Limitanea in qua Imperiorum Caesarei et Ottomanici Confinia in almae pacis Carlovitzensis Congressu Decreta et a Duobus Utriusque Imperi Commissaris Intituta Solenni Expeditione. (Dostupno na: https://maps.hungaricana.hu/hu/HTITerkeptar/2609/view/?pg=9&fbclid=IwAR02Yo5Z_OH-v_IOwnjIOHsRYu91H2BfXWd2fjd3icdUJ1sciNNtIH4XPfY&bbox=-1704%2C-8100%2C12517%2C-69 Pristupljeno: 17. rujna 2023. godine)
[2] Antonius Jankowich, Carta von dem Theil Bosnien sobëy letzt ver wichener Gränz-Scheidungs Commission Anno 1718 zwischen dem Fluss Drina und Una verlesslich aufgenomen werden können. (Dostupno na: https://maps.hungaricana.hu/en/OSZKTerkeptar/1373/view/?bbox=5160%2C-7080%2C8069%2C-5887 Pristupljeno: 17. rujna 2023. godine)
[3] Slawonische Militärgrenze (1780) (Dostupno na: https://maps.arcanum.com/en/map/firstsurvey-slavonia-mf/?layers=156&bbox=2060346.9587298522%2C5651146.645285646%2C2115343.4005810367%2C5670714.524526651 Pristupljeno: 17. rujna 2023. godine)
[4] János Lipszky, Mappa Generalis Regni Hungariae parti umque adnexarum Croatiae, Slavoniae et Confiniorum Militarium Magni item Principatus Transylvaniae. (Dostupno na: https://maps.hungaricana.hu/en/HTITerkeptar/415/view/?pg=6&bbox=7204%2C-2904%2C8260%2C-2308 Pristupljeno: 17. rujna 2023. godine)
