Plodno ravničarsko područje Posavine ima prirodne potencijale postati rudnik zdrave hrane. Kako se budu intenzivirali procesi priključivanja Bosne i Harcegovne Europskoj uniji (EU), tako će se povećavati šanse za plasman zdrave hrane na jedinstveno tržište za 510 milijuna stanovnika koliko ih, prema najnovijim podacima, živi u Europskoj uniji.
Piše: Pejo Gašparević
Posavci/ljaci su tradicionalno vezani za zemlju, ratarstvo, poljoprivredu i stočarstvo a to znači kako za pojačavanje proizvodnje zdrave hrane u Posavini postoje ljudski resursi koji su kvalificirani za takvu produkciju.
Primjerice, u mojem rodnom Domaljevcu svaka domaćica zna napraviti čuvenu Domaljevačku sarmu koja je, po meni, najbolja sarma na svijetu. Dakle znanja za proizvodnju zdrave hrane u Zavičaju postoje, ona su dragocjena i prenose se s koljena na koljeno. No za afirmaciju vlastitog proizvoda nužan je marketinški pristup kako bi taj proizvod postao zapažen i izvan lokalnih okvira.
U današnje doba nezamisliv je bilo kakav poslovni, gospodarski i ekonomski prodor bez unaprijed osmišljenog marketinškog plana kojim se projicira željeni cilj. Hoću reći, kako je Domaljevačka sarma brend kojem je potrebno udahnuti marketinšku dimenziju. To je posao koji zahtijeva angažman općinskih i županijskih struktura.
Primjerice, diljem Jadranske obale postoje turistističke zajednice, čiji su osnivači općine, gradovi i županije, a kojima je glavni zadatak oblikovati promociju vlastitih sredina kako bi one bile prepoznate u očima potencijalnih gostiju. Za promociju je nužno znati mobilizirati medije jer oni su megafon čiji glas dopire do ušiju i očiju potencijalnih konzumenata. Zapravo, želja mi je reći kako se događaji kojima se želi postići promocija, unaprijed kreiraju s programiranim ciljem.
U praktičnoj izvedbi, po mojem skromnom shvaćanju, to bi u slučaju promidžbe Domaljevačke sarme, u početku moglo izgledati ovako: odrediti jedan dan u godini na koji bi se u Domaljevcu jela samo sarma i na taj događaj pozvati medije da ga prate i izvješćuju o njemu. Događaj treba dizajnirati tako da on bude dojmljiv i relaksirajući doživljaj koji će proizvoditi ležernost i opuštenost a ne retoričku napetost. Ovaj bi događaj, po mojem mišljenju, trebalo unaprijed reklamirati u medijima i za tu potrebu angažirati javno prepoznatljive osobe koje bi prenosile publici poruku o neupitnoj kvaliteti Domaljevačke sarme.
Jedna od reklamnih poruka mogla bi, primjerice, glasiti: "Domaljevačka sarma hrani tijelo i dušu." Međutim, nije tu završetak promocije Domaljevačke sarme. Zavičajna dijaspora je brojna te bi se i nju moglo mobilizirati u uzdizanju Domaljevačke sarme. Ne mali broj pograničnih mjesta u Slavoniji od Vinkovaca do Slavonskog broda je krcato žiteljima porijeklom "s ove strane Save," koje bi se također moglo potaknuti na dolazak na kušanje "Domaljevačke sarme" uz napomenu kako im se mogu pridružiti i izvorni Slavonci.
Posebice bi bilo poželjno osmišljenim pristupom mobilizarti i Zavičajnu dijasporu rasutu po zapadnoeuropskim zemljama: Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji... da i ona postane dio promocije Domaljevačke sarme i eventualno pokuša na taj događaj primamiti svoje poznanike i prijatelje Nijemce, Švicarce, Austrijance..... koji u potrazi za zdravom hranom imaju naviku otići i u druge dijelove svijeta. Ako Nijemci mogu imati svoj Oktobar fest na kojem se u Münchenu pije isključivo pivo, nema razloga da Posavci/ljaci ne ustoliče svoj festival sarme. Ovo je tek moje skromno promišljanje i ne mislim da otkrivam toplu vodu nego samo pokušavam u Zavičaj prenijeti promotivna iskustva kojima kao novinar profesionalac svjedočim u turističkoj Dalmaciji, pratim mnoštvo takvih događaja i izvješćujem o njima, te pretpostavljam kako imam i uvida u proizvodnju događaja kojima se promoviraju općine i gradovi i privlači dolazak gostiju u njih.
U tom smislu Zavičajna Posavina nije repa bez korijena jer Dani Hrvatskog filma u Orašju, koje je potaknuo glumac Ivo Grgurević, postali su iznimno važan brend Posavine. Upravo je to događaj koji je izašao izvan lokalnih okvira i pretvorio se u prepoznatljiv amblem Posavine. Vizualno su posebice prepoznatljive manifestacije folklora u Posavini, primjerice za Dane Tolise ili Domaljevačka tkanica a koje također nude prigodu da ih se kvalificiranim marketinškim pristupom digne na višu razinu i dizajnira ih se kao važne Posavske brendove.
Općina Odžak, primjerice posjeduje prirodne predispozicije za ambiciozniji razvoj lova, a Općina Orašje jednako tako ima predispozicije za obnavljanje proizvodnje duhana. I lov i duhan su stvari za kojima na tržištima postoji neugasiva potreba. U obnavljanju korparstva, te sustavnijem pristupu poljoprivredi posebice u proizvodnji pšenice i kukuruza Posavina također može tražiti svoje perspektive u zaustavljanju iseljavanja. Posavinu se smatra najagrarnijim područjem u BiH, odnosno žitnicom BiH te je paradoksalno kako nikada do sada ministra poljoprivrede u Sarajevu nije bio iz Posavine. To je defekt kojeg također treba ukloniti.
I još nešto, Daytoskim sporazumom Posavina je po prvi puta u svojoj povijesti podijeljena. Misija posavskog područja, koji je trenutačno u Federaciji BiH, jeste da bude oslonac onom posavskom dijelu kojeg je Daytonski sporazum uvrstio u Republiku Srpsku. Ne postoje dvije, nego je jedna Posavina
Za Posavinu piše Pejo Gašparević
01. 09. 2017.