Garevac - Presretni smo što smo i ove godine u krugu svojih najmilijih doživjeli još jedan Božić u dobrom zdravlju, radosti i veselju riječi su naše mlade Garevljanke Biljane Tokić Vladine.
Biljana se jedina sjetila da fotografira i nešto napiše o ovom velikom blagdanu u našem Garevcu jer kako kaže doživjeti Božić u Garevcu nije isto kao bilo gdje drugo u svijetu, gdje sve svijetli i blista od milijunima sitnih žaruljica, toga u Garevcu nema.
U Garevcu je samo jedno, ali veliko svjetlo koje kao neki jaki magnet privlači vjernike da mu priđu. Tamo nema raznovrsnih i skupih darova koje darujemo jedni drugima, tamo je samo jedan dar i to ono maleno DJETEŠCE koje leži s lijeve strane ulaza u garevačku ljepoticu pred kojim se svaki vjernik nakloni i priđe mu bliže.
U crkvi ispred oltara su se u visinu uzdigla dva velika božićna bora koje postaviše i okitiše vrijedni Garevljani.
Već oko 23.00 sata počinju se prikupljati vjernici koji za tu zgodu dođoše u svoj Garevac. Snijega koji je ranije bio visok i do 30-tak cm više nema, ali prohladni posavski zrak ispunja im ispunja im dušu i vraća osjećaje nečega lijepoga, nečega što se svaki Garevljanin sjeti kada se nađe ispred svoje crkve.
Pristižu automobili raznih registarskih pločica ali u dosta manjem broju već ranijih godina, pristižu i naši stari povratnici koji sve ovo doživljavaju na svoj poseban način. Pristižu i oni najmlađi hrabrih roditelja koji ih dovedoše tko zna iz koliko dalekog kraja da bi ovaj Božić i malog Isusa vidjeli ovdje u crkvi koja njima pripada.
Crkveno dvorište se puni. Veselo je. Garevljani svih starosnih dobi pružaju ruku pozdrava jedni drugima s riječima "o kako je lijepo ovo doživjeti ovdje na svome".
S velike krovne visine našeg tornja po prvi puta nakon rata oglašavaju se zvona i pozivaju na sv. euharistiju koju predvodi garevački župnik Filip Brajinović kojeg su dostojanstveno i s ponosom u srcu i s radošću u očima posluživali mali garevački ministranti.
Brzo se napuniše klupe ali se ove godine ne popuniše sva mjesta za sjedenje. Priznajemo da ove godine nije bilo Garevljana kao ranijih godina na misi polnoćki, a ni mladih obitelji s djecom, ali ipak je bilo lijepo, te vesele, radosne božićne pjesme dale su nam poseban blagdanski ugođaj.
Poslije sv. mise uz čestitanje i kuhano vino osjetilo se posebno zajedništvo i toplina vjernika. Vrlo je vesela atmosfera i sretni su svi koji za ovaj veliki kršćanski blagdan dođoše u svoj zavičaj.
Još neko vrijeme ostalo se tu u crkvenom dvorištu, a zatim se krenulo svojim kućama gdje ih je čekala hladna pečenica, mlada prasetina pečena na ražnju, što je tradicionalno božićno jelo, koje se s koljena na koljeno nasljeđuje do današnjih dana. Garevljani, kao i većina ostalih posavskih mjesta ne žele zaboraviti ovaj stari djedovski običaj, mada žive daleko od svog kraja i u mjestima drugih običaja i kultura.
Po izvještaju Biljane Tokić napisao Mišo Perak