"Kad govorimo o procesuiranju ratnih zločina, imamo dva mjerila za pokretanje procesa. Broj pokrenutih procesa protiv branitelja je 10 puta veći od broja procesa protiv agresora", objasnio je Andrija Hebrang u intervju Večernjem listušto je mislio kad je rekao da Hrvatska ide u krivom smjeru.
Rijetko je koji tekst upisan kao zadnji pozdrav u knjigu žalosti izazvao reakcije kakve je izazvao Hebrangov posljednji pozdrav Đuri Brodarcu. O motivima poruke da Hrvatska ide u krivom smjeru Večernji list zatražio je šire objašnjenje od samog Andrije Hebranga.
Zašto ste u knjigu žalosti zapisali da Hrvatska ide u krivom smjeru?
– Rečenica koju sam zapisao ne smije se izvući izvan konteksta cijelog teksta koji sam zapisao u knjigu žalosti u povodu smrti Đure Brodarca. Dakle, Hrvatska po mom mišljenju ide u krivom smjeru u pogledu procesuiranja odgovornih za zločine u Domovinskom ratu i u toj rečenici piše da "ova zemlja koju smo zajedno stvarali ide pogrešnim smjerom". Riječ je o tome da, kad govorimo o procesuiranju ratnih zločina, imamo dva mjerila za pokretanje procesa: jedno kad je riječ o braniteljima, drugo kad je riječ o agresorima. Jer, omjer pokrenutih procesa je takav da je deset puta veći broj pokrenutih procesa protiv branitelja nego protiv agresora! To je prekrajanje povijesti i lažno prikazivanje Domovinskog rata. Na strani Hrvatske je poginulo u Domovinskom ratu oko osam tisuća civila. Ponavljam: civila! Dakle, bilo je logično da se podižu optužnice sukladno stvarnom razvoju situacije u ratu. To se nije dogodilo i zato mislim da idemo u krivom smjeru. U isto vrijeme imamo protiv hrvatskih branitelja oko dvije i pol tisuće različitih procesa koji se vode.
Tko je kriv za to?
– Sad vidim da neki mediji tvrde da ja time prozivam Vladu, što je posve isključeno jer Vlada, sve i da hoće, ne može biti za to kriva s obzirom na to da se u sudske procese ne može miješati.
Dobro, ali na koga ste onda usmjerili kritiku?
– Ni na koga. Ja ne adresiram krivnju, moja je kritika usmjerena prema svim onim službama koje su zadužene za procesuiranje svih ratnih zločina.
Pa nije li Tuđmanova abolicija zauvijek onemogućila da se puna istina i pravda afirmiraju?
– Ratni zločin nije aboliran i abolicija ne zahvaća ratne zločine. Ubojstvo osam tisuća civila jest ratni zločin, ali nema optužnica. To je bit moje kritike.
Da nije bilo Brodarca, agresor bi došao u Zagreb
Odgovorno tvrdim, da nije bilo Đure Brodarca, ne samo da bi Banovina sasvim sigurno pala zajedno sa Siskom nego bi agresor za dva tjedna bio na južnim prilazima Zagrebu! Zahvaljujući Đuri Brodarcu, koji je bio osovina obrane, to se nije dogodilo. Je li pritom bilo ratnih zločina i je li on za njih kriv, svakako treba utvrditi i u to se ne želim miješati. No, želim podsjetiti da je tamo ubijeno i više od pet stotina Hrvata. Gdje su optužnice za te zločine, gdje su procesi za te zločine, gdje je pravda za te ljude? – pita Hebrang.