Je li izborom Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu države Hrvatska dobila svoju Angelu Merkel i Margaret Thatcher? Više je elemenata koji usmjeravaju na davanje potvrdnog odgovora.
Piše: Pejo Gašparević
Kolindu Grabar Kitarović je politički iznjedrila stranka konzervativne orijentacije HDZ, jednako kao što se Njemačka kancelarka Angela Merkel vinula u političke visine iz okrilja također konzervativne stranke CDU (Kršćanske demokratske unije).
Također Konzervativna stranka proizvela je i Margaret Thatcher za premijerku Velike Britanije. Jednako kao što je Grabar Kitarović u svojem predsjedničkom usponu u Hrvatskoj slamala žilave otopre ljevičarskih stranaka predvođenih SDP-om, koje su uporno željele zadržati svojeg kandidata Ivu Josipovića na dužnosti predsjednika države u još jednom mandatu, tako se Merkel u Njemačkoj domogla kancelarske dužnosti u žestokoj političkoj borbi protiv ljevičarskog SPD-a, a Thatcher je također vodila snažnu borbu u savladavanju otpora ljevičarskih laburista.
Gospođa Grabar Kitarović je, prema onome što se moglo vidjeti i čuti u predizbornoj kampanji ali i u nastupnom govoru nakon izborne pobjede pokazala visoke ambicije i dojmljivu čvrstinu u namjeri da Hrvatsku izvuče iz ideoloških podjela na „naše“ i „vaše“. Takvu upornost demonstrirale su u političkom usponu i Merkel i Thatcher zauzimajući se za one političke putokaze koji će jačati Njemačku i Veliku Britaniju, a ne proizvoditi oduzimanje političke snage tim državama.
Kolinda Grabar Kitarović ustrajava na gospodarskom oporavku Hrvatske, a upravo je jačanje Njemačkog i Britanskog gospodarstva bilo u srži opredjeljenja Angele Merkel i Margaret Thatcher. Ukoliko bi se razvoj državničke karijere Kolinde Grabar Kitarović nastavio kretati stazom po modelu moćnih Merkel i Thatcher, onda bi ona mogla potrajati i duže od jednog predsjedničkog mandata.
Margaret Thatcher je premijersku dužnost obnašala jedanast godina (1979.-1990.) a aktualna Njemačka kancelarka Merkel je na toj dužnosti već deset godina i nema znakova zamora ili udstupanja. Žene u modernom svijetu na čelnim državnim dužnostima obično traju duže od muškaraca.
Treba primjetiti kako je u nastupnom govoru novoizabrana predsjednica Hrvatske Grabar Kitarović već u prvoj rečenici spomenula i Hrvate u Bosni i Hercegovini te nekoliko puta tijekom govora istaknula potrebu za uspostavom ravnopravnosti Hrvata sa druga dva konstitutivna naroda u BiH.
Takav nastupni predsjednički govor Grabar Kitarović može se razumjeti i kao nagovještaj pojačanog političko-diplomatskog angažmana službenog Zagreba u uklanjanju neravnopravne pozicije hrvatskog naroda u BiH, pošto će kao predsjednica biti sukreator vanjske politike Hrvatske.
Pri tomu valja imati u vidu da je u njenu dosadašnju karijeru utkano bogato diplomatsko iskustvo - bila je hrvatska ministrica vanjskih poslova, zatim veleposlanica Hrvatske u najmoćnijoj zemlji svijeta Sjedinjenim Američkim Državama te pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju.
Obnašanje tako prestižnih dužnosti pružilo je priliku novoj predsjednici Hrvatske za stejcanje uvida u međunarodna gibanja na najvišim svjetskim razinama.
Poznanstva sa utjecajnim ljudima koja je stekla diljem kugle zemaljske zasigurno joj otvaraju vrata za bržu komunikaciju sa onima koji donose odluke. Nova Hrvatska predsjednica je međunarodno preopoznatljivi političko-diplomatski brend.
To su reference koje Kolindi Grabar Kitarović osnažuju važnost u ulozi predsjednice Hrvatske. Njena reputacija službovanja na dužnosti u NATO-u mogla bi biti impuls udahnjivanju euroatlantizma u jugositočnoj Europi.
Upravo u tom dijelu europskog kontinenta buja geopolitička zamršenost. Uravo su BiH i Balkan meta Ruskih, Turskih ali i kalifatskih geopolitičkih ambicija. Nedavni napad islamističkih terorista na redakciju satirčnog časopisa Charlie Hebdo u Parizu, u kojem je ubijeno 12 osoba, uzdrmao je cijeli miroljubivi svijet a posebice geopolitički uspavanu Europu.
Napad u Parizu ilustrira kako konformistička Europa nije izgradila „imunološki sustav“ zaštite od ovovremenih ugroza ali niti od potencijalno novih usložnjavanja stanja na njezinu tlu sa vjerskom pozadinom. Posebice bih izdvojio sugestivnost transparenta istaknutog na splitskom skupu protiv terorizma organiziranog nakon masakra u Parizu, a na kojem je pisalo:“Ni islamizam ni islamofobija. Osuđujemo napad na Charlie Hebdo, ali i mržnju kojoj će ovaj zločin biti izgovor“.
U vremenu golemih geopolitičkih turbulencija, kao što je naše, mir je vrijednost koju imperativno treba spašavati.
Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
12. siječnja 2015.