Sveta misa i ispraćaj vrhbosanskog svećenika preč. dr. Ive Balukčića

I dok su vjernici tiho u crkvi molili, više od pola sata crkvena su zvona najavljivala dolazak svoga župnika, po zadnji puta u župu. Župna crkva bila je toga popodneva premala da primi mnogobrojne vjernike, kako iz odžačke župa tako i okolnih župa Doborskog dekanata, kojemu je dr. Balukčić bio i dekan, te su mnogi Misu pratili pod kišobranima ispred crkve.

Predvodeći u zajedništvu s pedesetak svećenika iz Vrhbosanske i Đakovačko-osječke nadbiskupije Misno slavlje, u svojoj homiliji mons. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski istaknuo je, kako je, iako ne više među nama tjelesno prisutan, dr. Balukčić živ, jer nas tome uči naša vjera. „Zbližuje nas smrt, al nas uskrsnuće ujedinjuje i povezuje“, naglasio je te zahvalio predstavnicima pravoslavne i muslimanske vjeroispovijesti što su bili nazočni na Misnom slavlju. „U svjetlu Božje riječi, njegove poruke, u svjetlu Isusova jamstva kršćanin ima prava, ima dužnost progovoriti o trenutku smrti i pokušati tu granicu vjerom premostiti. Bog je obećao čovjeku puninu života. Isus mu je samo dao božanski vidljivi pečat podijelivši s nama smrt i najavivši uskrsnuće.“ rekao je između ostalog biskup Sudar. U tom duhu pojasnio je da nas temeljna istina naše vjere uči da smrt nije kraj ljudskog života, nego smo pozvani, unatoč strahu i zebnji kojom nas smrt ispunja, otvoriti srce Božjoj poruci - poruci života. Riječ sućuti rodbini i župljanima u ime Vrhbosanske nadbiskupije uputio je i mons. Luka Kesedžić, istaknuvši kako je ponosan na svoga subrata koji je svojim djelovanjem u toj župi učinio mnogo te utkao lijepi vez kako na duhovno-pastoralnom tako i na kulturnom i ekumenskom području. U ime svećenika Doborskog dekanata od pokojnika se oprostio vlč. Pavao Brajnović župnik u Novom Selu-Balegovac.

U ime župne zajednice od svoga se župnika oprostio Mijo Matanović, zauzeti vjernik. Govoreći o životu i djelovanju dr. Balukčića između ostalog je naglasio kako je od dolaska u tu župu, prije šest godina, odnosno 2006. do danas kroz brojne sadržaje i župu i cijelu općinu Odžak doista preporodio, kako na vjerskom tako i na kulturnom, nacionalnom, socijalnom i drugim područjima. „Plod njegova pastoralnog djelovanja u župi su mnogi ministrante, pjevači, čitači i kao rijetko gdje u Posavini na nedjeljnim Misama crkva puna vjernika. Poseban senzibilitet i osjećaj za one u potrebi pokazivao je kroz razne akcije i pomoći napose za blagdane Božića i Uskrsa, a redovito je surađivao s Kućom nade – Udrugom djece i roditelja s posebnim potrebama kao i stalna potpora skrbi za nemoćne i bolesne kroz projekt Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije. Organizirao je razne tribine i predavanja: o ovisnosti, ulozi medija u životu, školstvu, bibliji, radu s mladima...

Mladi svih uzrasta bili su mu trajna preokupacija s ciljem da se pomogne roditeljima i nastavnom osoblju kako ne bi skrenuli s pravog puta, povezujući ih s katoličkom mladeži iz ostatka BiH i Hrvatske, kroz susrete, sportska natjecanja ministranata na razini župa, dekanata i nadbiskupije, organiziranje glazbenih skupina, koncerata istih zajedno sa zborovima ostalih župa. Bio je inicijator i organizator brojnih događanja; organizirao je konferencije i simpozije o održivom povratku, stradanjima Hrvata odžačkog kraja u II. Svjetskom ratu i poraću, o izdavanju zbornika naučnih radova Odžak-pouka povijesti, promocija istoga u Odžaku i Zagrebu; bio je inicijator i suorganizator Dana sjećanja; prvi TV prijenos Svete mise na HTV-u iz BiH bio je iz odžačke župne crkve. Realizirao je brojne druge velike projekte, među kojima su hodočašća; u nacionalna svetišta u Komušinu i Mariju Bistricu, Lurd, Svetu Zemlju, te hodočašće odbojkaških prvaka BiH Svetome Ocu u Vatikan.“, rekao je Matanović naglasivši kako je to tek dio velikih projekata, koje je pokojni dr. Balukčić u šest godina realizirao u odžačkoj župi. Na kraju mu je u ime župe, sestara franjevki Marijinih misionarki, odžačkog kraja i cijele Posavine, posebno zahvalio što je u tim teškim poratnim godinama s njima dijelio i dobro i zlo koje su proživljavali.

Suze u očima nisu mogli skriti kako njegovi ministranti oko oltara tako i ostali župljani svih životnih dobi. Baš kao što je u homiliji istaknuo biskup Sudar, da je svaka Misa pa i ona nad odrom slavlje, pokazi su to na svoj način mladi koji su pod vodstvom s Agnješke na koru pjesmom animirali Misu.

I dok su još dugo nakon Mise vjernici dostojanstveno prilazili k odru, oni su svom župniku pjevali sve one pjesme kojima su toliko puta zajedno s njim veličali nedjeljna slavlja. Posebno je bilo dirljivo kada su mu za rastanak od župe otpjevali i njegovu omiljenu pjesmu 'Božja ljubav'.

Preuzeto s (kta/b.l.)