Novoizabrani načelnik Općine Domaljevac-Šamac Stjepan Piljić je zahvalan sugovornik. Komunikacija s njim je glatka. On se doima koncentriranom i sređenom osobom. Prilikom dogovaranja i realizacije ovog intervjua Stjepan je demonstrirao ekspeditivnost-točno je svoj dio posla odradio u ritmu kako smo se i dogovorili. Čini mi se kako on razumije važnost i ulogu medija.
Razgovarao: Pejo Gašparević
P.G.: Na prijevremenim izborima za načelnika Općine Domaljevac-Šamac stjecajem okolnosti bili ste jedini kandidat. Možete li nam reći koji će biti Vaš prvi potez na novoizabranoj dužnosti i što su Vam prioriteti?
PILJIĆ: Našoj općini su neophodne investicije kako bismo pokrenuli razvoj i zaustavili odlazak stanovništva. Upravo iz tog razloga moji prvi koraci usmjereni su na kontakte s potencijalnim investitorima. Već smo dogovorili konkretne aktivnosti s UNDP-om, ostvarili smo kontakte s nekoliko načelnika u susjednoj Republici Hrvatskoj vezano za programe prekogranične suradnje. Fondovi Europske unije predstavljaju ogromnu mogućnost ne samo za instituciju općine nego i za poduzetnike i gospodarstvenike.
U tom smislu planiramo osnovati tim unutar općine koji bi se bavio isključivo pisanjem projekata , praćenjem programa, te koordinacijom i pružanjem pomoći prilikom apliciranja našim gospodarstvenicima .
P.G.: Kako ocjenjujete trenutačnu situaciju u našoj Općini?
PILJIĆ: Trenutačna situacija u našoj općini je jako ozbiljna. Izrazito smo pogođeni odlaskom stanovništva u zemlje zapadne Europe. Politička podijeljenost i konstantni sukobi onemogućavaju da iskoristimo pune potencijale i napravimo najviše što možemo za interes žitelja naše općine. Vlada jedna loša društvena atmosfera, ljudi su izgubili povjerenje u vlast. Poseban problem predstavlja činjenica da trenutno nemamo prostora u općinskom proračunu za nove investicije. Iako je stanje ozbiljno, nije sve tako crno. Situacija s odlaskom stanovništva se smiruje, a s druge strane naša dijaspora predstavlja ogroman potencijal. Osobno ću raditi na smanjenju političkih tenzija i suradnji sa svima koji žele raditi u interesu naše općine. Imamo stabilan izvor prihoda od graničnog prijelaza na Šamcu, a uvjeren sam da pojačanim naporima možemo osigurati sredstva stranih donatora te viših razina vlasti za realizaciju strateških projekata na području naše općine.
P.G.: Općina Domaljevac - Šamac je mlada po postojanju, no na njenom području su otkriveni resursi tople vode, a bušotina za naftu sugerira i eventualno nalazište nafte. Vidite li mogućnost ambicioznijeg angažmana općinskih institucija u oživljavanju tih prirodnih resursa radi gospodarskog probitka?
PILJIĆ: Izvor tople vode svakako predstavlja važan resurs i ono po čemu se naša općina izdvaja od drugih sredina. Prema službenim podacima temperatura vode na bušotini iznosila je 86 stupnjeva Celzijusovih. To je ogroman potencijal za kog postoje zainteresirani investitori. Problem predstavljaju neriješeni imovinsko pravni odnosi. Niti jedan investitor ne želi ulagati ako nema čistu situaciju. Bit će potrebno puno truda kako bi se ovaj resurs stavio u funkciju. Odlučni smo da ostvarimo ovaj cilj, imamo plan aktivnosti i već idući tjedan slijede nam konkretni koraci. Korištenje naftnog resursa u nadležnosti je države, koja daje koncesiju eventualnim specijaliziranim firmama. Općina svakako ima interes da se ove aktivnosti započnu na našem području.
P.G.: Nalazište pitke vode i izgradnja Vodotornja su također resursi od iznimne vrijednosti za našu Općinu. Pitka voda se diljem svijeta smatra jednim o od najvažnijih prirodnih blaga kojeg se sve više komercijalizira i nudi na tržište kao nezaobilazan životni proizvod. Kakve su, po Vašoj procjeni, šanse da se i Domlječka pitka voda eventualno industrijalizira i plasira na tržište?
PILJIĆ: Industrijalizacijom i prodajom pitke vode bave se privatna poduzeća. Tvrtka “Yimor” Domaljevac je dobila koncesiju i bavila se ovom djelatnošću do 2014. godine. Na žalost u katastrofalnoj poplavi proizvodni pogon ove firme je uništen i od tada vode pod nazivom “Doma aqua” nema na tržištu. Prema našim informacijama ova tvrtka radi na oživljavanju pogona i ponovnom pokretanju proizvodnje pitke vode. Na sastanku s gospodarstvenicima dogovoren je i službeni posjet firmi “Yimor” tako da ću uskoro znati više detalja.
P.G.: Stanovništvo naše Općine tradicionalno je ratarsko-poljoprivredno i vezno je za plodnu ravničarsku zemlju. No, čini se kako zbog odljeva stanovništva ali i drugih okolnosti, zemljoradnja splašnjava. Možemo li očekivati da će Općina svojim institucionalnim mehanizmima poticati razvoj farmerstva u Zavičaju budući da na tržištima raste potreba za zdravom hranom a plodno ravničarsko zemljište pruža prigodu upravo za proizvodnju takve hrane?
PILJIĆ: Pored odljeva stanovništva poljoprivredu kao i ostale grane gospodarstva opterećuje uvoz jeftinih proizvoda loše kvalitete. Pošto tradicionalne ratarske kulture zahtijevaju veliku površinu kako bi se ostvario profit, mišljenja sam da se dio proizvođača treba okrenuti alternativnim biljnim kulturama. Za njih je možda potrebno više rada, ali na manjim površinama donose veći profit. Dobro bi bilo otići i korak dalje od primarne proizvodnje. Postoje mnogi programi potpore na višim razinama vlasti, kao i programi stranih donatora za poljoprivredne proizvođače. Općina svojim institucionalnim mehanizmima mora biti podrška poljoprivrednicima kako bi što lakše i brže došli do neophodnih potpora. Postoji ogroman prostor za napredak u korištenju sredstava Europske unije vezano za ruralni razvoj.
P.G.: Za poticanje gospodarskih projekata potreban je kapital a općinski proračun je financijski ograničen. Promatrano sa strane, stječe se dojam kako naša Općina od svog osnutka do sada nije u dovoljnoj mjeri konzumirala proračune s viših instanci-županijske, entitetske i državne. Kakve su Vaše projekcije glede namicanja proračunskih sredstava s viših razina za potrebe projekata u Zavičaju?
PILJIĆ: Kada je riječ o korištenju ovih sredstava, ključna stvar je dobra suradnja po vertikali između institucije općine i županijskih te državnih i entitetskih vlasti. Potrebno je vršiti neprestano praćenje i imati informaciju o programima potpore koje raspisuju institucije viših razina vlasti. U zadnja dva mjeseca ostvarili smo potporu od Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske u iznosu od 44.000, 00 KM za izgradnju vodotornja, a dogovorili smo i nastavak suradnje na ovom projektu. Od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH odobrena su nam sredstva u iznosu od 50.000,00 KM za uređenje dvorišta župne crkve u Grebnicama. Ja sam uvjeren da ćemo ubuduće imati više uspjeha jer naša općina ima pravo na ova sredstva i ne smijemo pristati na mrvice.
P.G.: Zavičajna Dijaspora je također resurs koji može biti poticajan za poboljšanje stanja u Zavičaju. Vi ste se već nekoliko puta javno pozitivno očitovali o ulozi Zavičajne Dijaspore što je u krugovima Dijaspore prepoznato kao ohrabrenje. Može li se očekivati i Vaš nastavak praktične susretljivosti prema aktivizmu naše Dijaspore?
PILJIĆ: Kao što sam više puta naglašavao, naši ljudi u dijaspori predstavljaju ogroman potencijal. Tko god da bude načelnik naše općine u budućem vremenu, mora imati u vidu ovu činjenicu. Ako veću pozornost posvetimo našim ljudima u dijaspori, ako se više povežemo, možemo ostvariti velike stvari. Iako smo fizički udaljeni, trebamo njegovati međusobne odnose jer ne možemo jedni bez drugih. Osobno smatram povezanost dijaspore i nas koji živimo ovdje jednim od ključnih elemenata koji će odrediti budućnost naše općine. Nadam se da će kongres koji se planira na ljeto ove godine biti početak jednih novih kretanja u našim odnosima, kako bismo zajednički osmišljavali projekte od kojih ćemo svi imati koristi.
P.G.: Kakva su Vaša očekivanja od Zavičajne Dijaspore?
PILJIĆ: Od zavičajne dijaspore očekujem da ostanu onakvi kakvi jesu, vrijedni i pošteni ljudi koji nisu zaboravili svoj zavičaj. U vrijeme većih blagdana u našim mjestima spava dvostruko više stanovnika nego inače. To znači da oni koji su otišli nisu zaboravili svoje korijene. Nama to daje snage i poticaja da se još više borimo za opstanak zavičaja.
Autor: Pejo Gašparevć
22. veljače 2019.