Mijo Matanović, izaslanik u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH s područja Županije Posavske odgovarao je na pitanja našeg suradnika Ante Pranjkić na temu donošenja zakona o umjetnoj oplodnji.
JA SAM PROTIV DONOŠENJA ZAKONA O UMJETNOJ OPLODNJI.
Naravno da u parlamentu često na Dnevni red dolaze stvari koje su i Crkvi, po prirodi, jako važne. Znam da je stav Crkve da je Zakon o umjetnoj oplodnji negativan i ja sam jedini na sjednici tijekom rasprave govorio o tome kako Crkva ne podržava umjetnu oplodnju i o tome ću govoriti kad god bude potrebito.
Nešto više od 20 godina Mijo Matanović je sastavni dio posavske politike. Obnašao je najviše dužnosti na lokalnoj i županijskoj razini,a u posljednjem sazivu Doma naroda Parlamenta Federacije BiH izaslanik je s područja Županije Posavske.
Gospodine Matanoviću, postoji li razlika između zastupanja na lokalnoj i državnoj razini?
-Svaka razina ima svoje specifičnosti. S obzirom da sam duži niz godina radio na lokalnim razinama, općinskoj i županijskoj, htio sam da svoje iskustvo i poznanstvo s ljudima iz izvršne i zakonodavne vlasti iskoristim za dobrobit kraja iz kojeg dolazim, za dobrobit Županije Posavske i mog povratničkog Odžaka. To mi je bio cilj, ali s obzirom da od starta stranka iz koje dolazim nije bila u poziciji nego u opoziciji, nisam to mogao u potpunosti realizirati. Međutim, moram priznati da je bilo određenih pomaka, a najveći će biti kada donesemo Zakon o pripadnosti javnih prihoda preko kojega želimo Županiji Posavskoj vratiti nešto što je ona tijekom proteklog vremena izgubila. Naime, kad se radio Zakon o pripadnosti javnih prihoda, kada je statistika izbacila da u Posavini živi oko 37 000 stanovnika, a mi smo uvijek smatrali da nas ima između 45 i 50 tisuća. Ovaj popis je to, hvala Bogu i potvrdio, tako da vidimo da smo sve ove godine i kao regija i kao županija oštećeni zbog tog Zakona o pripadnosti javnih prihoda. Ono čemu ja dajem prirotiet jeste ono u čemu kraj iz kojega dolazim može profitirati, a to je prije svega, u poljoprivredi, jer je to uistinu poljoprivredni kraj. Nekih je pomaka bilo. No, s obzirom da smo povratnička i županija ali i općina, htio sam osvjetliti situaciju i po pitanju izgradnje vodovodne mreže za brdska sela općine Odžak od Potočana do Gornjeg Svilaja.
Koja su aktualna politička pitanja a vezana za posavski kraj?
-Politička pitanja uglavnom idu sa vrha. Prioritet je presuda Sejdić-Finci i zakonsko utemeljenje da člana Predsjedništva BiH iz hrvatskog naroda bira samo hrvatski narod, a ne kao što je do sada bio slučaj. Nažalost, mi na federalnoj razini ne sudjelujemo u tim razgovorima. Čak ni u mom domu nismo razmatrali niti same ustavne promjene predložene od ekspertne skupine. Zastupnički dom jeste i mi očekujemo prije narednih izbora da će naći mjesto i na našim sjednicama. U svakom slučaju kao predstavnik hrvatskog naroda, najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda, volio bih da imamo jednakopravnost sa druga dva i ostalim narodima koji tvore kako BiH u cjelini tako i Federaciju BiH.
Najavljuje se da bi uskoro na dnevni red Vašeg doma trebao doći i Zakon o umjetnoj oplodnji. Kakav je Vaš stav i kako će vaša stranka na to reagirati?
-Prije svega, otkako sam u parlamentu pokušavam zastupati interese svoga naroda po svojoj savjesti i uvjerenju. Budući sam vjernik, rekao bih, od rođenja, Crkvu osjećam kao dio sebe i koliko sam u mogućnosti sudjelovati u radu iste, to činim. Po povratku i obnovi crkve u Svilaju istoj sam bio kum pri obnovi, a i član sam pastoralnog i ekonomskog župskog vijeća župe Glavosijeka svetog Ivana Krstitelja u Odžaku te svake nedjelje s obitelji dolazim na svete mise i u suštini sam praktični a ne vjernik po potrebi. Naravno da u parlamentu često na Dnevni red dolaze stvari koje su i Crkvi, po prirodi, jako važne. Znam da je stav Crkve da je Zakon o umjetnoj oplodnji negativan i ja sam jedini na sjednici tijekom rasprave govorio o tome kako Crkva ne podržava umjetnu oplodnju.
Vjerujem da će moja stranka(HDZ BiH) sa mnom imati identičan stav. No, da li će taj materijal i ugledati svjetlo dana u formi prijedloga do kraja rada ovog saziva vidjet ćemo. No, ja ću svoj stav zadržati i takvog ga prezentirati kad god to bude potrebito.
Kako je biti u koži zastupnika kada se donose zakoni s kojima se on u biti ne slaže, koji se kose s njegovom savješću?
-Nije jednostavno. Jedno je ono što osjećate i želite i kao takvo želite i prezentirati i govoriti o tome, a drugo je što postoje ljudi koji smatraju da sve što je iole moguće da se to i koristi. Tu je taj sukob u mišljenju. Vjerujem da će i oni koji dolaze s drugim religioznim mišljenjima moje stavove prepoznati te da zajednički zagovoramo život i moralne vrijednote.
Od rane mladosti sudjelujete u radu sprotskih društava. Što sport prema Vama donosi u odgoju mladih naraštaja?
-Da, dugo sam u sportu. Već i prije rata sam obnašao dužnosti u lokalnom NK Mladost iz Donjeg Svilaja, a poslije rata sam posebno aktivan u odbojci, gdje sam obnašao mnoge dužnosti a kao predsjednik OK Napredak iz Odžaka više sam puta bio i prvak države. Posebno mi se urezao u sjećanje susret s Svetim Ocem Benedictom XVI kojega nam je posredstvom našeg preminulog župnika Ive Balukčića upriličio naš kardinal uzoriti gospodin Vinko. Posjetili smo papu kao kolektiv. To je bilo posebno priznanje. Sin igra odbojku, a kćerka je bila prvakinja države u kickboxingu, te ima i dvije bronce europskog i svjetskog sjaja. Supruga Ivka i ja svoju djecu jednostavno odgajamo da uz vjeru žive zdravim životom i smatram da je to lijep put za razvitak obitelji.
Koliko država ulaže u mladost?
-Koliko je vidljivo, iz proračuna se za ovu populaciju uistinu malo daje. Nadgradnja mladih (obrazovanje, sport i kultura) trebala bi nam biti prioritetna pitanja, ali nije tako. Ja znam da se u nekim sredinama aktivisti ne trebaju brinuti za sredstva. Sve im je osigurano,a sam znam koliko sam muke podnosio dok sam iznalazio sredstva da kćer Marija ode na natjecanja, jer sluha nije bilo ni otkuda. Bila je tu samo obitelj i pokoji prijatelj. U ovoj situaciji teško je i očekivati bilo što, jer su posljedice ekonomske krize vidljive na svakom koraku.
Ima li nade?
-Siguran sam da će BiH krenuti nekim uzlaznim putem. Da li ću ja to dočekati ili neću ne znam, ali to nagovještam. Mi smo Bogom dana, prelijepa zemlja i u njoj živimo i gradimo svoju budućnost i ne smijemo dozvoliti da nam netko ovu ljepotu dovede u pitanje, a ima mnogo onih koji posežu za tim. Protiv takvih se svi zajedno trebamo boriti. Koristim prigodu da svim čitateljima ovog portala i svim ljudima dobre volje zaželim obiteljski mir, blagostanje i svako dobro u ovoj nastupajućoj 2014. godini.
Razgovarao: Anto PRANJKIĆ