Novinar Boka CroPress (tjednik australskih Hrvata) Petar Mamić nedavno je razgovarao sa fra Josom Oršolićem, ravnateljem «Kruha Svetog Ante» koji se nalazi ovih dana među u Australiji. Intervju prenosimo u cijelosti.
-Fra Joso, u okrilju Humanitarno karitativne organizacije „Kruh sv. Ante“ Franjevačke provincije Bosne Srebrene djeluju pučke kuhinje, stipendiraju se studenti, vodi se borba protiv ovisnosti, a evo sada skrbite oko ove velike katastrofe koja je prouzročena poplavama u Bosni i Hercegovin. Jesam li nešto zaboravio navesti?
- Kruh sv. Ante je dobrotvorna ustanova Franjevačke Provincije Bosne Srebrene. Nastao je iz franjevačkog osjećaja prema bratu čovjeku, iz brige za ljude u potrebama kako duhovnim tako i materijalnim. Baštinik je prijašnje „Bratovštine kruha svetog Ante“ (1896.) i Humanitarnog društva „Kruh sv. Ante“ (1992.) Pod današnjim imenom je registriran u Federalnom ministarstvu pravde 2003. godine.
Ova naša Humanitarno karitativna organizacija „Kruh sv. Ante“, djeluje kroz desetak projekata i pomoć je iz prve ruke čovjeku u većoj potrebi, siromašnima i obespravljenima. Naša područja djelatnosti su: pučke kuhinje, pomoć povratnicima, raseljenim osobama i drugim siromasima. Skrb za djecu: „Zlatni cekin“ u Slavonskom
Brodu i dječji vrtići u Busovači i Bugojnu. Izgradnja bolje budućnosti: pomoć studentima, Franjevački međunarodni studentski dom i studentske stipendije, služba medicinske pomoći: kućna njega i centar za fizikalnu terapiju, trauma centar, psihoterapija u zajednici, i dr.
-Recite nam nešto o svim tim projektima? Gdje se nalaze pučke kuhinje, kako pomažete ljudima koji su zahvaćeni PTSP-om, koliko se studenata stipendira preko „Kruha sv. Ante»?
- Trenutno vodimo tri pučke kuhinje: dvije u Sarajevu (na Kovačićima i u Dobrinji) i jedna u Varešu. Svakodnevno po svoj topli obrok u naše kuhinje dolazi oko 1000 osoba, svih nacija i vjerskih nazora: Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Romi i drugi odnosno: kršćani, katolici, pravoslavni, muslimani, ateisti, vjernici i nevjernici. Mi smo spremni pružiti komad kruha svakom čovjeku bez obzira na vjeru i naciju. Svi smo djeca Božja i pred Bogom smo svi isti.
Zlo koje nam je donio rat, nažalost, još uvijek traje. Kad gledamo kako na sve strane ima ruševina, a sada nakon ovih poplava pogotovo, kako li su ljudi još uvijek ranjeni! Trauma centar ili psihoterapija u zajednici pomaže upravo ljudima koji imaju teške mentalne i tjelesne posljedice. Centar je osnovan 2008. godine gdje pružamo terapeutske i savjetodavne usluge osobama s vlastitim traumatskim iskustvima i svim osobama kojima je potrebna psihološka podrška. Tu je i stručna podrška udrugama veterana na području BiH, te potpora grupama samopomoći. Preko seminara i zbornika radova upoznaje se i senzibilizira javnost o značenju traume, njezinim posljedicama i mogućnostima nadvladavanja. Psihoterapeuti, koji su na specijalizaciji, u našem Trauma centru obavljaju kliničku praksu i pružaju savjetodavne i terapijske usluge za oboljele od PTSP-a, članove njihovih obitelji i druge kojima je potreban ovakav vid pomoći.
Svake godine dijelimo tridesetak stipendija. Na natječaj nam se prijavi preko stotinu studenata, a podijelimo onaj broj stipendija koliko uspijemo osigurati sredstava. Tako smo npr. prošle godine podijelili preko četrdeset stipendija, dok je ove godine broj nešto manji, preko trideset. U naše stipendije su također uključeni studenti svih vjera i nacija i iz mnogih gradova Bosne i Hercegovine.
- Kruh svetog Ante doista pomaže svim ljudima?
- To je često pitanje i drago mi je da mogu dati uvijek isti odgovor. Našim radom su zahvaćeni ljudi svih dobi, od najmlađih do najstarijih, pa i oni koje je društvo odbacilo: stare, bolesne i nepokretne osobe, beskućnici, ovisnici, djeca s posebnim potrebama.
U svojim programima još nemamo samo nerođene, a oni su možda i najvažniji. Bez novog života, novih ljudi ni mi sami, a ni ova zemlja nema budućnosti. Mnogi naši krajevi izumiru. Postali smo previše sebični i sve želimo samo za sebe. Izgubio se osjećaj za drugoga i drugačijega, za čovjeka na rubu društva. Zaboravili smo da smo svi Božja djeca, Božja stvorenja i da svi imamo pravo na život, lijep ljudski i pristojan život. Kad to shvatimo neće nam ništa bit teško i svi će biti sretni i zadovoljni.
-Koliko ljudi dnevno treba vašu pomoć? Imate li podatak koliko ljudi prođe kroz vaše pučke kuhinje?
- Sad smo prešli sa slova na brojke. To jest neki pokazatelj, ali nije onaj pravi. No, moglo bi se ovako reći: svakodnevno nam u tri pučke kuhinje dolazi preko tisuću ljudi. Jednom broju njih, hrana se nosi u stan, nepokretnima. Naša su vrata svima otvorena i radimo po principu da nitko ne smije otići od nas a da mu ne pomognemo. Svakodnevno na stotine osoba traže da im se pomogne: siromašni, beskućnici, naši studenti u domu, itd. Ovaj broj od preko tisuću ljudi i još nekoliko stotina treba pomnožiti s 365 dana i onda bi se mogao dobiti nekakav približan rezultat rada Kruha sv. Ante u brojkama. Kruh sv. Ante je prisutan i na svim župama koje vode fratri provincije «Bosne Srebrene» u BiH, Hrvatskoj i inozemstvu.
-Možete li nam kazati kakva je trenutna socijalna slika u BiH te koliko se promijenila od vremena od kada ste Vi ravnatelj Kruha sv. Ante? Ide li na bolje ili na gore?
- Iako se zovemo Kruh sv. Ante, to ne znači da nam je prva zadaća nahraniti gladnoga. Na žalost, danas je sve više gladnih zbog slabog funkcioniranja države, ali možda više zbog krize koja nam se servira ili još zbog sve manjeg osjećaja za potrebe drugoga, a sada nas je nažalost pogodila i nevolja poplave. Kada bismo bili spremniji dijeliti svoja dobra, puno bismo više imali i svijet bi bio mnogo zadovoljniji.
Mi to svakodnevno činimo u našim pučkim kuhinjama na Dobrinji, Grbavici-Kovačićima i Varešu. Sutra će možda trebat još neka kuhinja u drugim mjestima, iako bih najviše volio da svi ljudi naše zemlje imaju dovoljno hrane. Mi još ne znamo što je prava glad. Mnogo više smo opsjednuti strahom od gladi. Naime, kad bi znali kako npr. žive djeca u Ruandi u Africi ( gdje naši fratri rade i djeluje) koja tjedno pojedu nešto tek dva tri puta, onda bi vidjeli koliko nam je dobro jer imamo svaki dan komad kruha.
-Kako sve uspijete financirati?
- Istina, sve je više onih koji traže našu pomoć, a sve je manje donatora. Jedni su se umorili od darivanja, drugi su svoje darove usmjerili tamo gdje je mnogo teže, a treći nam govore kako je već krajnje vrijeme da se sami počnemo brinuti za sebe. Naime, naš rad ne može bez dobročinitelja i onih koji su na neki način «dužni» da nam pomažu ili zajedno s nama izvode započete projekte. No, kako sve pomalo šteka u našoj zemlji tako se u zadnje vrijeme događa da ona pomoć koja je bila redovita za rad pučkih kuhinja od strane države pomalo zatajuje. Nadam se da neće potpuno zatajiti i donatori i državne institucije. Ako se to dogodi morat ćemo tražiti druga rješenja ili ćemo se jednostavno ugasit.
Prije godinu dana pokrenuli smo akciju „Prijatelj kruha sv. Ante“ u koju se uključio-prijavio veliki broj osoba. To je jedan oblik osobnog odricanje ili darivanja vlastitih priloga za rad naše organizacije. Kad negdje npr. na župama predstavljam Kruh sv. Ante, onda vjernike najprije pozivam na molitvu, da nam pomognu svojim molitvama.
Onaj tko je spreman moliti i zahvaljivati Bogu za svoje duhovno i materijalno bogatstvo, lako pronađe način kako pomoći i nije mu odreći se bilo čega, kao i uključiti se u naš rad brige i skrbi za druge.
-Ako netko odluči pomoći udruzi Kruh sv. Ante, kako to može učiniti?
- Svi koji žele pomoći naš rad mogu to učiniti preko župnih ureda u svojim župama ili osobnim uplatama na naše žiro račune, bilo u domovini ili negdje u inozemstvu. Također svoje priloge ili darove mogu osobno donijeti i u našu centralu u Sarajevu, u Zagrebačku ulicu broj 18. Može nas se pronaći i na internet stranici: www.kruhsvante.org .
Iskreno zahvaljujem na mogućnosti da progovorimo o svojoj djelatnosti. Ujedno zahvaljujem svima koji nam na bilo koji način pomažu u radu: molitvom, prilozima, dobrim djelima, savjetima, kao i samim osjećajem za solidarnost prema drugim ljudima, što je ujedno i prvi korak za naš rad i sudjelovanje u izgradnji boljeg života i bolje zajednice u kojima živimo, bolje sadašnjsoti a nadam se i mnogo ljepše budućnosti. Neka svima nama pomogne zagovor sv. Ante koji je imao osjećaja za sve ljude, a svjedoci smo da nas svakodnevno i u ovo naše vrijeme zagovara kod Boga i pomaže svojim zagovorom.
Mir i dobro svim ljudima dobre volje, posebno Vama koje susrećem ovih dana u Australiji, pa i ljudima koji namjerno ili nenamjerno zaboravljaju na svoju ljudsku i kršćansku odgovornost za društvo i zajednicu u kojoj živimo!
Tekst i fotografija: Boka CroPress (tjednik australskih Hrvata)
Razgovor vodio: Petar MAMIĆ