„Njemačka je država koja me naučila na red, rad i disciplinu. Naučila me je da poštujem i radim drugačije!“ kaže Hrvat Matijas Anđelić koji živi i radi u Njemačkoj, u Facebook grupi „Živjeti i raditi u Njemačkoj – javno“ objavio je zanimljiv članak u kojem daje savjet za rad u ovoj zemlji, ali ujedno i besplatno nudi velikodušno pomoć onima koji se nađu u nevolji - bez obzira na vjeru i nacionalnost. „pod ovim nebom svi smo mi isti", poručuje Matijas. Stoga njegov članak kije je mnoge dirnuo prenosimo u cijelosti.
'Kakav smo mi to narod kad je gubav jedina riječ koja se rimuje s ljubav...
Gledam ponekad u vas; ili sam sretan ili sam tužan. Da li se netko gramatički ispravno izrazio ili nije, a traži pomoć.
Gledam mjesecima kako se nas hrvatske obrtnike sve baca u isti koš, znam da ima loših momaka, ali ima i nas koji doslovno spavamo s svojim radnicima!
(Kako mi to bzv zvuči, 'radnicima', to su moji prijatelji koji žive sa mnom pod istim krovom.)
Ima nas koji ne dozvoljavamo da prođe jedan dan da ne pojedu moji dečki kuhani obrok! Duboko sam uvjeren da nisam jedini takav koji drži do svoje ekipe, ali kod nas je obostrano! Oni su tu i za mene!
Došao sam u Njemačku prije 14 godina, trebalo mi je 7 godina da napravim ime firme od 10 godina kako sam samostalan!
Ovo navodim za one koji misle ovdje doći i osvojiti tržište za godinu dana, to ne ide, u ovoj državi je konkurencija najveća na globusu! Pojedu te preko noći.
U Njemačkoj nije lako, ali se može.
Tvrdim da svatko tko ima radnu naviku u sebi ovdje može bolje živjeti nego bilo gdje na planeti.
Prelazim na temu zbog koje sam i započeo ovaj post...
"Minimalna satnica za Gewerbe je 25€"
Ukoliko se netko odluči da samostalno obavlja bilo kakvu djelatnost, mora znati - na gewerbe je minimalna satnica 25 € ako si subunternehmer! Ne 15, ne 17, ne 19 € kako neki pišu i tvrde - 25 €! Ja se i s tom cijenom borim da opstanem, napredujem i nikakav veliki luksuz ne uživam!
Tu se ne radi koliko si zaradio ovaj mjesec, ovaj tjedan, gleda se kraj godine i kada finanzamt dođe po svoje.
Postoji i opcija dva, da se radi na m2 ukoliko se radi u građevini, pretežno naši ljudi u toj branši otvaraju gewerbe! Sve ovo pričam iz vlastitog iskustva.
Večeras me je toliko dirnuo jedan post da sam jednostavno želio ovo podijeliti s vama, moje misli. Mrzi me gledati da netko napusti obitelj, dođe u Njemačku i onda bude iskorišten ili neplaćen za svoj rad.
Ukoliko radite na gewerbe 60% je vaše 40% ide državi na godišnjoj razini. Ako to možete prihvatiti i s tim opstati, zašto ne, zašto se plašiti biti obrtnik u Njemačkoj?
Izazov, što ima ljepše nego se sam uvjeriti u svoje mogućnosti? Strah nikada nisam akceptirao, a mnogi su se i od vas uvjerili da se i po dnu može hodati...
Možda baš oni koji ne žele da uspijete pričaju najviše protiv toga!
Uvijek sam volio zdravu konkurenciju oko sebe, uvijek me palio osjećaj da budem najbolji u onom što radim.
Nekad sam uspio, nekad sam fulao....
60% & 40%
Svi koji vam tvrde drugačije, neću reći da lažu, ali definitivno ne govore ni istinu ili ni sami ne poznaju tijek samostalnosti u Njemačkoj.
"Heroji ne umiru"
Nešto osobno, nešto što me jako smeta, dat ću si za pravo i da to napišem. ...
Ne mogu shvatit da netko može pljuvati na šahovnicu. Nije Hrvatska kao država kriva što nas političari i njihove kolonije koje su bile na vlasti do sada kradu godinama!
Mnogi su izgubili život da bi ja, vi imali uopće priliku da biramo!
Hvala im na tome dovijeka, heroji nikada ne umiru.
Razumijem svakog od vas tko je ljut jer ne može napredovati u svojoj državi, ma ne samo napredovati, ostvariti si ono najosnovnije. I ja imam roditelje u Slavoniji. Da nema mene, moje braće, sestre bili bi gladni.
Znam da postoje mnogi koji nemaju sreće poput mojih roditelja, koji su sami, bez ikoga svoga. Pomozimo takvima zajedno i sve ove političare po redu u penziju, iako su je rijetki zaslužili.
Poštujmo domovinu, vidjet ćete, kad se s nađete u ovom svijetu gdje svak gleda samo na sebe, nedostajat će vam ista. Nedostaje i meni, ali se nikada neću vratiti, bar sada imam takav osjećaj. Njemačka, ova država me je naučila na red, rad i disciplinu. Naučila me je da poštujem drugačije! Nažalost, u Hrvatskoj za to nisu imali vremena...
Njemačka je moja druga domovina. Zauvijek zahvalan što sam dobio priliku da se pokušam izboriti za svoje mjesto u istoj.
Raspisao sam se. Znam, bit će kritičara koji neće razumjeti ovo moje uistinu dugo pismo. Ja se unaprijed ispričavam onima koji su odvojili vrijeme, čitali me, a možda sam im ostao neshvaćen. Nebitno, ukoliko pomognem samo jednoj osobi savjetom, svojim iskustvom, za mene ovo već onda ima smisla.
"Nudim pomoć"
Ovom prilikom također nudim bilo kakvu pomoć, posebno onima koji rade na gewerbe. Nakon 14 godina u Njemačkoj normalno je da i poznajem ljude koji vam mogu pomoći na našem jeziku! Bilo da se radi o bilo kakvoj vrsti osiguranja, ili vođenju papira za vašu firmu! To je jako bitno, najbitnije u biti, da vašu firmu i papire za istu vodi čovjek koji poznaje svoj posao (steuerberater)
Također...
Živim u okolici Karlsruhe, ukoliko bilo kome zatreba smještaj, nađe se ne daj Bože na ulici, bude u prolazu, neka mi se slobodno javi u inbox, dok se ne snađete za smještaj, toliko vam mogu pružiti, čistu posteljinu, hranu, da se imate gdje istuširati, odmoriti. Za 2-3 osobe pa za ne daj Bože i više mjesta ću organizirati.
Unaprijed ističem da prijaviti na adresu nikoga ne mogu jer već imam 10 osoba koje sam prijavio na 68 m2 stana. U kući u kojoj ja boravim također je ispunjena gore navedenim mojim prijateljima. (...)
Za uzvrat ne tražim ništa, i ne želim uopće da nikome pada na pamet da nešto na tu temu i nudi. Ja samo znam kako je, nažalost, naći u sličnoj situaciji. Daleke 2002. godine sam i sam spavao na klupama, tad sam zavolio gledati u nebo
Svi smo mi pod ovim nebom isti.
Bio crnac, belac ili bijelac.
Zvao se Anto, Jovana ili Samir. ...
Jednom je jedan velikan napisao: Pitaju me koje sam vjere ... a ja im odgovaram, a koliko to Bogova ima?
Matijas Anđelić{jathumbnail off}