Garevac
Typography

garevacGAREVAC-Pri kraju smo 2011. godine, godine koja je u Garevcu napravila velike pomake i izmjenila njegovu sliku od prija nekoliko godina. To Posavsko pitomo mjesto nadomak Modriče više ne zrači neprirodnom tišinom, opustjelim ulicama bez dječjeg žamora gdje su se uglavnom susrećale starije osobe.

Ovo više nije mjesto u kojem su zaustavljeni satovi razvitka onog trenutka kada je rat zakoračio na naše prostore.

Sada je Garevac stvorio svoju novu sliku u kojoj se vide zasijane plodne njive, lijepo uređeno garevačko goblje kao i užurbani radovi na obnovi i izgradnji nekoliko obiteljskih kuća te ulična rasvjeta u svakom zaseoku.

Garevac je postao mjesto susreta i sve je više onih koji mu dolaze i vole svoj zavičaj, a ne da ga nose u svojim srcima kao trajnu uspomenu.

Cesta prema susjednim Kladarima i Čardaku je prilično dobro popravljena te se veoma brzo dođe do garevačkih glavnih odredišta.

Prvi susret prolaznicima čini objekat Burića štale koji ni po čemu nije poseban. Možda se jedino zapitaju zašto pored nje gore svijeće ? Međutim, ulazeći unutar nje svatko za trenutak zastane vidjevši na zidovima popise više stotina nevinih žrtava i ona će takva ostati kao trajni podsjetnik za sve nove generacije.

U prolasku pored crkve glavnom okupljalištu povratnika ne zamjećuju se više nezaliječene ratne rane. Crkva i i crkveni dvor su u potpunosti obnovljeni i uređeni. Toranj koji se izvijo visoko pod oblake čeka samo na ugradnju zvona, a veliko  i uređeno dvorište svojim cvijetnim raznolikostima razveseli svakog prolaznika. Ona je naš ponos s kojim se ne stidimo dočekati bilo koga i iz bilo kojeg djela svijeta.

Idući dalje ubrzo ćemo vidjeti obnovljenu zgardu svlačionice garevačkog  igrališta nogometnog  kluba „Mladost“ iz Garevca koji je osnovan daleke 1952. godine, s velikim brojem osvojenih trofeja, koji je godinama bio ponos Garevca i okoline, klub u kojemu su ponikli igrači koji su obilježili Posavski nogomet u sedamdesetim i osamdesetim godinama.


Ukoliko svoj pogled uperimo naprijed već se nazire ponosna Osnovna škola Vladimir Nazor stara preko 100 godina koja je ispratila generacije i generacije učenika kako garevljana tako i kladaraca i čardačana.

 Sad je to zaklada Otvorena kuća“,  Centar za mir i kulturu dijaloga  vrijedna preko 150.000 eura koja gradi  projekt Edukacijsko istraživački centar Zelena oaza što Garevcu kao i Bos. Posavini te i čitavoj Bosni i Hercegovini otvara razvoj i novo poglavlje povratka. Budući da je Bosanska Posavina svojim položajem najpogodnija za bavljenje poljoprivredom, ovim projektom će biti pružena prilika očuvanja autohtonih vrsta, kao i stvaranja novih, uzgoja ljekovitog bilja, a već su zasađena i tri ogledna voćnjaka sa preko 7.000 sadnica.

S desnu stranu ceste primjećuje se obnovljeni i lijepo uređeni garevački dom koji je godinama ugošćavao mlade iz svih okolnih mjesta i bio na ponos nama garevljanima. Tu je i čitaonica u koju se svakodnevno može navratiti, a obnovljen je i pomoćni dio malog doma ili stare čitonice koja je zadnje dane svoje funkcije imala još prija rata. Isto tako je i Ured MZ Garevac u potpunosti obnovljen i već godinama služi svojim svrhama.

Sve je ovo doprinijelo boljitku našeg mjesta i promjenilo mišljenja većeg broja garevljana koji su kako nam kažu u protekloj 2011. godini počeli živjeti svoj novi život u Garevcu.

Posebnu zaslugu za sve ovo zaslužuju naši stari i sjedi povratnici na čelu sa našim župnikom Filipom Brajinović koji se neizmjerno trudi da Garevac postane cilj naših dolazaka i boravka. Iako je narušenog zdravlja on je taj koji nam daje duhovnu snagu te ulijeva nadu za bolje sutra.

Isto tako tu su i predstavnici MZ Garevac koji se trude da u svojim mogućnostima doprinesu kako razvoju tako i opstanku Garevca. Nećemo  zaboraviti ni dobra djela predsjednika Skupštine općine Modriča kao i voditeljicu i suradnike « Otvorene kuće » u Garevcu.

Istu zaslugu i naše veliko HVALA zaslužuju i mnogobrojni pojedinci Garevca koji svojim svakodnevnim radom pokazuju ljubav prema rodnom kraju. To su ljudi koji ulažu sate i dane svoga truda ne razmišljajući da li ćem im se to ikada materijalno i vratiti.

U prvom redu to je tvrtka « Spajic d.o.o. » na čelu sa Vladom Spajić i Zdravkom Tokić koji ne dozvoljavaju da garevačke plodne njive i dalje budu leglo zmijama, raznim korovima i štetočinama već su ih jednu po jednu počeli obrađivati modernim i jakim poljoprivrednim strojevima i zasijavati vrhunskim sjemenima. Preporučujemo i ostalim Garevljanima koji ne žele davati svoje njive tuđinu da se obrate Vladi S. i Zdravki T. koji će rado izaći u susret i uzeti na obradu vaše njive te uredno  popuniti odgovarajući Ugovor na trajanje od 5 godina.

Da se ovdje ne radi samo o prolaznom projektu već o ozbiljnoj budućnosti pokazuje i kupovina nekadašnjeg poduzeća REMONTRANS-Modriča s 50.000 m/2 zemljišta u industrijskoj zoni Modriče kojeg je nedavno ista tvrtka i gruntovno prevela na svoje ime.

Stoga obaviještavamo sve Garevljane koji imaju poslovne ideje ili žele pokrenuti neki Obrt u Modriči neka se savjetuju sa ova dva poduzetnika koji će im rado izaći u susret te ponuditi i dio svojih prostorija ili zemljišta na uslugu samo da biste uspijeli u svojim namjerama i budućim planovima.
 

Svakako da u Garevcu ima i drugih pojedinaca koji su svojim radom zaslužili da ih spomenemo.

To su poznata imena obitelji Nike Tokić « Dikače ». Niko, Vlado i Goran osobe su kojim se čovjek može obratiti 24 sata dnevno bez obzira što vam je potrebno. Oni su ti koji će se potruditi da vam u svakom smislu pomognu, a ono što nemogu sami to će učiniti preko prijatelja i poznanika.

Zatim dolaze na red i oni koji su kupovinom kuće i imanja od, brata ili susjeda doprinijeli da se to ne proda tuđinu. To su :Ružica i Agim Ahmetovski, Anto Bajić « Bišćan », Mara Cvitkućić, Cvišina,  pokojna Danica Frenzel-Marić, Roko Perić, Vlado Spajić « Gavro, Niko Tokić Ambrožin i naslijednik imanja Ljilja Tokić « Dikačina ».

Među njih svakako spada i Jozo Domazet koji nije imao potrebu za obnovu svoje kuće jer nema naslijednika a posjeduje svoju očevinu te je tražio da se kuća proda nekom našem i to onome tko misli tu živjeti.

Zatim tu su oni koji su 2011. godine počeli živjeti svoju treću životnu dob u svom Garevcu: Anto Bajić « Bišćan », Zvonko Ikač, Ivo Jagustin »Krpanov », Pero Jagustin « Ivičin » i Ivo Perković « Jakin ».


I na kraju napisat ćemo i imena onih koji su u protekloj godini izgradili nove ili obnovili svoje porušene kuće.

Nove kuće sagradiše: Anđelko Marić « Ivanov », Marijana Maričić- Marić, Ivica Marić « Ćiša » i Ivo Stanušić « Nikolin.

Devastirane kuće svojim financijskim sredstvima su obnovili: Ivo Burić « Crljo », Frano Cvitkušić « Jedinkov », Marko Cvitkušić « Čorbin », Drago Jagustin « Jagustinov », Mato Gagulić, Mato Stanušić, Josip Šerić, Anka Jagustin « Ambrožina » i Marinko Zelić « Markov ».

Financijsku potporu za obnovu dobili su: Zvonko Bajić, Nikola Domazet i Mato Zelić « Bato ».

Dakle, dragi moji Greavljani iz gornjeg popisa se vidi da u Garevcu ima budućnosti i stoga nemojte reći da tamo nema života ili životne perspektive. Slobodno recite ja tu ne želim ulagati ili ja nemam dovoljno sredstava da bih i tamo obnavljao i gradio i tako će vam biti oprošteno.

Ovi krajevi vape za mladim i hrabrim ljudima. Stariji su se jako dobro pokazali (svakako ne svi), ali mladost se nekako uplašila života ili još traži svoje novo nebo i novu zemlju gdje žele živjeti.

Preporučujemo da i vi pobjeti strah i dođete izgradjivati svoju budućnost tamo gdje su vam korijeni, a oni su svakako najdublji u Posavini i Bosni i Hercegovini.

Dođite i vi čekamo vas !

Za Posavinu.org piše Mišo Perak