U zemlji kontrasta ,tamo gdje djeca umiru od gladi, istodobno, Afrika buja od života. Unatoč tomu ljudi su veseli, puni gostoprimstva i ljubavi za prijatelje. Takva je Afrika prigrlila i fra Vjeku Ćurića koji je za nju žrtvovao svoj život.
Koliko je bio cijenjen i poštovan u svojoj afričkoj župi, dovoljno govori i to da mještani nisu dopustili da ga sahrane u Europi. Njegov grob je u crkvi u župi Kivumu, 30-ak kilometara od Kigalija.
16. obljetnica smrti franjevca i afričkog misionara iz Bosne Srebrene fra Vjeke Ćurića
Piše: NADA KOTURIĆ
-"Fra Vjeko još je jedna žrtva dodana dugom nizu misionara, koji su svoju ljubav prema Kristu i afričkim narodima potvrdili žrtvujući vlastiti život", kazao je u svom govoru papa Ivan Pavao II na Trgu Sv. Pavla povodom smrti franjevca i mučenika iz Bosne Srebrene koji je čak 15 afričkih godina proveo upravo u afričkoj župi i svojim predanim radom velikim je dijelom i promijenio. Navršilo se 16. godina od tragičnog događaja i strašne vijesti kada su u državici Ruandi u središnjoj Africi većinski Hutui u samo sto krvavih dana poubijali mačetama, toljagama i vatrenim oružjem gotovo milijun Tutsija. U Ruandi se tada zatekao uz ostale hrvatske svećenike misionare i fra Vjeko Ćurić. U jeku građanskog rata, gotovo svi svećenici bijelci napustili su zemlju. Fra Vjeko, neumorni borac za mir među zaraćenim narodima je ostao i spasio je nekoliko tisuća Tutsija, među njima najviše djece. Često je bio na relaciji Ruanda-Burundi. Njegova afrička, kako i rodna župa u Osovi, sa puno ljubavi njeguju sjećanje na fra Vjeku. Na obljetnicu njegove smrti fra Joso Oršolić, definitor franjevačke provincije Bosne Srebrene i ravnatelj HKO-a Kruh svetog Ante predvodio je misu zadušnicu u Osovi (kod Žepča). Prisjetio se dana provedenih s fra Vjekom.
Afrika ga je magično privukla
-U Visoko sam došao 1975. godine, kao sjemeništarac Franjevačke klasične gimnazije. Fra Vjeko je tada bio četvrti razred. Fra Vjeko je bio od onih koji su komunicirali sa svima. Prema mlađima se odnosio zaštitarski, a cijela gimnazija kao da su bila njegova mlađa braća koju on treba poučavati, čuvati i braniti od zla iz vanjskog svijeta, prisjeća se fra Joso i kaže , kada je fra Vjeko čuo za Projekt Afrika odmah je na njega spremno odgovorio. Upisao je sve predmete koje je trebalo položiti i krenuo putem misionara. - Divio sam se njegovoj smirenosti, nepromijenjenom izgledu i radosti koja je na neki način bila svuda oko njega, šala i neumorni smijeh, širio je pozitivnu energiju. U Osovi je bilo, mislim, vrijeme patrona, devetnica, pred Veliku Gospu. Gledao sam kako smireno ispovijeda vjernike, kako je posebno veseo kad razgovara s djecom ili starijima. Neizmjerno je bio strpljiv s njima, prisjeća se fra Joso.
Srce za svakoga
U Ruandi su ga župljani veoma voljeli, a njegova odluka da ostane u Ruandi u vrijeme pokolja stavila ga je u srce te zajednice i države. Kada su drugi stranci evakuirani, fra Vjeko je stao uz narod Kivumua u najgorim i najtežim trenutcima njihova života. On je činio sve moguće da ih opskrbi hranom i lijekovima te im pomagao da pobjegnu i izbjegnu smrt. Fra Vjeko je stalno osuđivao nasilje i stalno propovijedao o miru i jedinstvu u vrijeme pokolja. To je i bio razlog da mu je organizacija Interamwe (Koljači) više puta prijetila smrću. Nakon rata je pomagao u izgradnji i popravku kuća pripadnicima obaju plemena i Tutsi i Hutu.- Vjeko je bio vrlo velikodušan čovjek. To je bio razlog da su svi iz okolnih mjesta išli u njegovu župu kada je počeo pokolj. Redovito je posjećivao izbjeglice u Kabgayu (sjedište biskupije) i tješio ih u suočavanju sa smrću. Nije pobjegao kao drugi stranci. On je ostao uz svoje župljane. U vrećama je prokrijumčario puno osoba za Burundi. Bio je kao član obitelji. Nakon tragedije, Ruanda je pomalo uplovila u stabilnije vode, donekle zahvaljujući i fra Ivici Periću, koji je naslijedio, ali i dostojno nastavio fra Vjekin rad, za kojeg kaže da je „bio čovjek za svakoga i imao srce za svakoga, kazuje fra Joso Oršolić.
"Afrički Schindler"
Fra Vjeko Ćurić rodio se kod Žepča u BiH 1957. (župa Osova). U Visokom je završio klasičnu franjevačku gimnaziju, a zaređen je 1982., nakon što je diplomirao bogosloviju i filozofiju u Sarajevu. U Parizu se pripremao za misijski poziv, a u Ruandu je otišao 1983. gdje ostaje do svoje smrti 31.siječnja 1998. Pokopan je u novoj župnoj crkvi koju je sam sagradio. Roditelji su mu još bili živi: Ana i Petar. Petar je umro prošle godine (2013.) Ima sestru i četvoricu braće. Fra Vjekina rodna župa Osova misom zadušnicom uz sudjelovanje velikog broja vjernika i svećenika jasno je potvrdila, fra Vjeko i dalje živi u mislima svojih sumještana. Ruanda je također bila u mislima i molitvama sa svojim omiljenim misionarom poznatim i kao"Afrički Schindler".
Prijatelj, zaštitnik, franjevac i mučenik
Sahranjen je u crkvi koju je sam izgradio, netom pokraj oltara. -Svake godine, čemu sam i sam bio svjedokom, na njegovu godišnjicu crkva je prepuna, posebno djecom i mladima. Tako svečanu liturgiju i pobožnu pjesmu i molitvu, rijetko gdje se može vidjeti. Nekoliko tisuća djece pjeva punim glasom, donosi darove i raduje se životu, zahvaljujući fra Vjeki koji je pomogao da njihovi roditelji ne budu ubijeni. I ne samo to; svakodnevno vjernici župe Kivumu i okolice dolaze na fra Vjekin grob da se pomole za svoje potrebe. On je za njih već svetac, uslišava njihove molitve, kao što je i mene uslišao da ovdje danas govorim o svom prijatelju, a našem zaštitniku, franjevcu i mučeniku iz Bosne Srebrene, ističe fra Joso Oršolić, a prisjećanje na dragog prijatelja i uzora zaključuje riječima kojima je završio propovijed u Osovi: Fra Vjeko, moli za nas koji smo se sabrali, za naše potrebe, Hrvatski narod, i sve druge stanovnike Bosne i Hercegovine, mir, praštanje i pomirenje među ljudima naše domovine!
Za GIP piše Nada Koturić