Postoji li suza u obliku srca
Postoji li suza u obliku srca,
postoji li srce koje vječno kuca,
to će vidjet svatko tko god želi znati,
kada jednom na groblje se, Garevačko svrati.
A svima će jasnija, biti priča cijela
gledajući spomenik Perak Danijela!
Otac, majka, dvije sestre krenuli su kući,
a Danijel ostade još školu da uči,
kad su išli u Garevac, Uskrs da proslave
Švicarci im telefonom, tužnu vijest jave.
Javili su mobitelom, negdje baš pred zoru,
da je sin im imao nezgodu s motorom.
Nisu mogli vjerovati kad rekoše njima,
i povrede glave, da on teške ima.
Vratiše se u Švicarsku i bolnicu nađu,
pa sinovog doktora ubrzo pronađu.
Al' surovu istinu doktor dobro znade
ocu, majci on ne daje baš nikakve nade.
Kad vidješe da ne mogu, život da mu vrate,
doktori su isključil,i s njega aparate.
I živjet će dva tri sata, tako doktor reče,
ali srce je kucalo, do osam na večer.
Danijelu kada srce, kucati prestade,
glavom nagnut prema majci, jedna suza pade.
Pa obitelj zadnju suzu kao poklon ima,
sa tom suzom zauvijek je, on povezan s njima.
I umrije mladi momak, od šesnaest ljeta,
u Kraljevstvo njega primi, sama majka Sveta.
Sad u groblju u Garevcu tu kod svoje kuće,
čeka oca, majku, sestre, čeka Uskrsnuće.
Tko god dođe Danijelu, pred spomenik stane,
dovoljno je samo jedna, suza da mu kane.
Al' ta suza neka bude, u obliku srca
da njegovo srce, zauvijek nam kuca.
Stihovi: Mijo Vidaković