Bitka za Odžak

Bitka za Odžak

Ispričat ću neka svatko znade
što dušmani od Odžaka rade!
Poslušajte što je tada bilo
i kada se sve to dogodilo!

Hiljadu je i devet stotina
četrdeset i peta godina.
Devetnestog travnja to se zbilo
krajem svibnja sve se završilo.

Tito šalje cijelu armiju
da obranu Odžaka probiju.
Opasala armija cijela
gradić mali i okolna sela.

Al’ se Ođžak grčevito brani
na sve strane padaju dušmani.
Partizana ne zna im se broja
izbačenih kol’ko je iz stroja.

Mili Bože što Hrvati rade
oni idu u kontra-napade.
Nevjeruju dušmani što vide
sami sebe sad se oni stide.

Tol’ka sila toliko su jači
al’ se ipak mora da povlači.
Zapisano u povijesti nije
par tisuća tjera divizije.

Da ne znaju čak ni kuda bježe
na sve strane mrtvi ljudi leže.
Ne zna Tito što bi sada dalje
pa on novo pojačanje šalje.

Ofanziva nova se pokreće
i još jača sila sada kreće.
Navalili na sve četir strane
al’ ne mogu probiti odbrane.

Brat do brata, rođak do rođaka
ne ostupa Hrvat ni koraka.
Neda svoga grada niti sela
neka ide armija cijela.

Neće Hrvat da na rodnoj grudi
tuđa ruka opet njemu sudi.
Pa počeše naša crna braća
Sad još žešće paljbu da uzvraća.

Tad komadant Spaso njima pade
i pomutnja velika nastade.
Bježe svuda partizanske čete
na sve strane dali vjetru pete.

Istina je pričam vam k’o bratu
i zginu ih k’o u cijelom ratu
Vidi Tito više lako nije
razbiše se njemu divizije.

Od Engleske traži bombardere
da se Odžak sravni i podere.
A onda je za dva il’ tri dana
aviona došlo sa svih strana
i sva zemlja tad je preorana.

Teške bombe sve živo raznose
branitelji teško s tim se nose.
Ranjenika na sve strane ima
bolnice su pune gdje se prima.

I kad bombe sve to rasturiše
partizani tada navališe.
Mili Bože da vidiš vandale
veće sile državu im dale.

Cijelog rata njihove se trupe
sakrivale u nekakve rupe.
A poslije kad su Nijemci pali
k’o miševi samo iskakali.

I odjednom heroji se prave
kad pobjedu u ruke im stave.
Zar ni petnest tisuća ih nije
bilo dosta za te naše dvije.

Povjerljivo kazao je nek’o
da je Tito svojim tada rek’o.
Da sam im’o ove crne vrane
svoja sela i Odžak što brane.

Ja se ne bih u pećini krio
već bi davno u Berlinu bio.
A dušman se pokaz’o na djelu
i djecu je ubijo po selu.

Tko je borac nitko i ne gleda
samo ako starije izgleda.
Pokazuju sada se junaci
gdje su mala djeca a i starci.

Sve ubija Hrvatskoga roda
Od Brčkoga do Bosanskog Broda.
U Odžaku tek poslije rata
najviše su ubili Hrvata.

I to nakon što je Odžak pao
najveći je pomor tad nastao.
Od Hrvata što je bilo prije
ni trećina ostala ih nije.

Ubjene majke, starci, a i djeca
Dvadest i šestog, petoga mjeseca.
Pamtit će se dok bude Hrvata
zadnja bitka drugog svjetskog rata.

Još par riječi djeda mog, Ilije
bez tog pjesma kompletna mi nije.
Pričao je djed mi za te dane
svi su išli Odžak da obrane.

I njemu je bila želja jaka
da pokuša doći do Odžaka.
Pa kren’o je sa još par momaka
kad su negdje na pol puta bili
bježe naši seljani, civili.

Reče njima jedna stara baka
nesta djeco našega Odžaka.
Kaže da je k’o ukopan stao
kad je čuo da je Odžak pao.
te k’o dijete on je zaplakao...

Stihovi: Mijo Vidaković