17
Tue, Sep
14 New Articles

Religija
Typography

Danas ćemo zapaliti drugu adventsku svijeću - svijeću MIRA, s porukom pomirenja sa svima, kako bi Gospodinu pripravili put do svoga srca. Gospodine, molimo Te, obdari nas snagom istinskog obraćenja, da možemo u svome životu nadvladati sve što priječi Kristov dolazak! Danas Ivan Krstitelj kao i slavni Izaija osam stoljeća prije Krista poziva da se pripravi put Gospodinu koji dolazi i da se poravnaju staze. Ovaj je govor ušao u židovske uši u progonstvu kada se pojavila nada za povratkom u svoju zemlju, poslije razaranja hrama 586., koji je razorio perzijski kralj Nabukodonosor.

 

dvije svijeceNada se pojavila i zove ih da se vrate kao u jednoj ritualnoj procesiji kakve su svečane procesije bile na Istoku i kod drugih naroda. Procesije su se izvodile svečano i na svečanim mjestima gdje su sve staze i putovi bili ispravljeni i poravnati, kao  u Istaru u Babilonu ili putu sfinga u Karnaku.

Takav će biti prav i ravan put Gospodnji i takav put treba pripremiti njemu koji dolazi.

Prema Božjem hramu treba poravniti i ispraviti staze jer je to put spasenja, slažu se i Ivan i Izaija i evanđelist Luka, dok Ivan Apostol kaže (14,4): «Isus je savršeni hram u koji se čovječanstvo slijeva u procesiji. On je također Put, Istina i Život». Njemu ravnajmo i ispravljajmo naše životne staze i uputimo se dolinom naših sfinga prema Njemu – Vječnom Hramu.

Dogodilo se to jednog vrućeg nedjeljnog popodneva u lipnju. Milijuni Amerikanaca gledahu U.S. Golf Open na svojim TV prijemnicima, naravno uz čaše pune hladnog osvježavajućeg pića. U kritičnom trenutku igre snimatelj je fokusirao sliku na Jack Nicklaus-a. On je bio malo nervozan no pripremao se da izvede udarac, pripremao se da baci lopticu prema određenoj rupi.

Polako i sa promišljanjem on je promatrao lopticu koja je ležala pred njim u lijepo uređenoj travi. Punih 20 sekundi stajala je kamera na njemu čekajući da napravi udarac. No iznenada, u zadnjem trenutku on se odmaknuto od loptice pogledao je još jednom onako duboko te rekao: to je bio kriv zamah, to bio  kriv udarac! Sportski komentator koji je prenosio natjecanje bio je zbunjen toliko da je rekao: Pa on nije ni napravio udarac, što se to događa tamo?

Puno se toga dogodilo! To što se toga dana dogodilo Jack je točno opisao u svojoj knjizi pod naslovom: Moj put golfa. U toj knjizi on je potanko opisao kako se pripremao za svaki izvedeni udarac. Taj proces naziva se mentalnom probom. Tim se želi reći da on napravi svaki udarac prvo u svojoj glavi prije no što stvarno napravi udarac u stvarnosti. Jack piše: «To je kao film u boji. Prvo vidim lopticu tamo gdje ja želim da bude na kraju, u lijepo podšišanoj travi i što bliže rupi prema kojoj sam gađao. Nakon toga scena se brzo mijenja i ja vidim lopticu kako leti prema željenom mjestu. Na kraju dolazi treća scena u kojoj ja vidim sebe kako pravim udarac i na kraju slika se pretvara u realnost, ja udaram lopticu i ona odlazi prema željenom cilju».

Upitajmo se kako se to mi pripremamo? Svi skupa možemo se pripremiti za Isusov dolazak na isti način na koji je sv. Ivan Krstitelj u svoje vrijeme pripremao Židove na prvi Isusov dolazak. Ivan poručuje Židovima da se pokaju te da se odreknu grijeha i zala koje su do tada činili. Ako pročitamo nekoliko redaka koji pripadaju današnjem Evanđelju vidjet ćemo da je Sv. Ivan još jasniji u svojem obraćanju Židovima. On kaže: «donesite dakle plodove dostojne obraćenja» (Lk 3,8). Sveta Crkva kroz adventske priprave poziva sve nas da učinimo isto, da se odreknemo grijeha i zla te da počnemo živjeti naš život onako kako nas Isus uči. A Isus nas uči da valja ljubiti svoga Boga nadasve a bližnjega svoga kao sebe samoga. Došašće jer vrijeme kad trebamo istinski pogledati svom životu u oči te sa zapitati: kako možemo ovako grešni doći pred Gospodina i moliti ga da nam usliša molitve. Ako istinski promotrimo svoj život vjerujem da ćemo učiniti ono što je učinio Jack Nicklaus na U.S. Golf Open-u.

Nekoliko godina prije u magazinu koji nosi naslov «Ovaj Tjedan» pojavila se ova priča. Za vrijeme drugog svjetskog rata iz jednog nacističkog logora pokušao je pobjeći 17-to godišnji Nizozemac. No nažalost bio je uhvaćen, naravno mučen do iznemoglosti te osuđen na smrt strijeljanjem. Kratko prije izvršenja smrtne presude dječak je onako sav iscrpljen napisao oproštajno pismo svom ocu. Dio tog pisma glasi ovako: «Dragi tata, teško mi je pisati ti ovo pismo, ali želim ti reći da me je vojni njemački sud osudio na smrtnu kaznu strijeljanjem. Pročitaj ovo moje pismo sam za sebe zatim njegov sadržaj reci mami, ali molim te pažljivo. Za kratko vrijeme, nastavlja mladić, u 5 sati ujutro dogodit će se taj trenutak i ja ću biti s Gospodinom Bogom. Čini će ti se dragi tata da će to biti strašan prelazak s ovog svijeta na drugi ali ja se osjećam tako snažan jer znam da je Gospodin uza me i da sam ja blizu Njega. Ja sam potpuno spreman umrijeti. Ja mislim dragi oči da je to što će se dogoditi puno teže za tebe nego za mene. A zašto? Zato što ti gubiš sina a ja odlazim našem nebeskom Ocu u zagrljaj, pomiren s Njim kroz svetu ispovijed i pričest, pun nade i utjehe u vječni život.» Pismo je potpisano sa: tvoj sin Klees!

Došašće je isto tako vrijeme u kojem trebamo upitati svaki sam sebe, ja kao svećenik i ti kao vjernik, kako ćemo mi biti pripremljeni kad Isus dođe na vrata našega života i pokuca na njih? Hoće li nas naći pripravne ili ne? Možemo li reći ono što je mladi Nizozemac napisao svom ocu: ja se osjećam tako blizu svome Bogu! Ja sam potpuno spreman za smrt! Ja sam se ispovjedio, ja sam se pomirio s Bogom i sada mogu poći Njemu u susret!

Ako mi u ovom trenutku u kom se nalazimo ne možemo reći te riječi, hoćemo li to moći učiniti na kraju Došašća, na kraju priprave za Božić?

Uistinu tko bude s Gospodinom ravnao svoje staze i ispravljao svoje putove ima se pravo nadati kao i Židovi u babilonskom sužanjstvu da će brzo opet vidjeti svoju zemlju i svoj hram iz kojega će im doći spasenje. Gospodine Bože, ojačavaj svaki dan nadu u nama u skorašnji tvoj dolazak da se mognemo pripremiti onako kako ti to želiš, ali tvoje je volja da to pomognemo i drugima.

Preuzeto s izbicno.info, fra Franjo Mabić