U 69. godini života i 42. godini svećeništva, 12. studenoga, preminuo je vlč. Filip Brajinović, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije. Vlč. Filip je rođen 1950. od roditelja Bariše i Antonije rođ. Jeleč u župi Gornja Dubica. Srednju školu je završio u Križevcima, a teološki studij u Sarajevu gdje je zaređen za svećenika 1977.

U subotu 20. listopada 2018. godine veliki broj Garevljana na čelu sa župnikom vlč. Antom Stijepanović sudjelovao je na XVII. Molitvenom danu za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Petnaestom hodočašću katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih i redarstvenih snaga BiH upriličen na Bobovac na području župe Kraljeva Sutjeska.

Po izvještaju naših mještanina u Posavini započinje pečenje rakije. Jesen je. Kukuruz obran, pšenice zasijane, drva za zimu pripremljena. Vrijeme berbe šljiva je već odavno privedeno kraju i sada je vrijeme da se peče rakija. Iako je ostao izraz peći rakiju za rakiju je to proces kuhanja i destilacije. Osobito je valjalo paziti već pri skupljanju da šljive budu zdrave. Taj proces skupljanja plodova, kao prve faze, za pečenje rakije bio je namijenjen djeci za školskih raspusta.

kazan mercedesNa slici je pokretni i suvremeni Mercedesov kazan u vlasništvu Vlade Tokić "Dikače" iz Garevca

Nisu mogla izbjeći cjelodnevnu pognutost (guravljenje) ni bogataška ni sirotinjska djeca. Prva, jer su to bile šljive njihovih roditelja, druga, jer su ih roditelji poslali da tako zarade koju litru rakije.
U našem kraju se najviše peče rakija od šljiva pa je za rakiju najčešći izraz šljiva ili šljivovica. Naravno, ljudi su pravili rakiju i od drugog voća. U nas su dudovi, crni i bijeli, vrlo rodni pa je poznata rakija dudovača, kasnije i kruškovača ili ona od sitnog grožđa, zvana grozdovača ili loza. Od zerdelija, također sitnih šljiva ili divljaka se pravila rakija.

Ništa značajnije u životu naših ljudi nije prolazilo bez nazdravljanja rakijom. Bez nje se nije moglo svadbovati, «tračiti» blagoslov ili daću, dizati građu, slaviti krštenje ili krizmu ili bilo koji drugi društveni čin. Ili, jednostavno počastiti se sam u svojoj kući. Govorilo se da je rakija dobra «na ćesrce», za otvaranje teka, za bolje raspoloženje.

Naša posavska rakija, ona meka ili blaga, razlikuje se od one ljute s većim postotkom alkohola. Što je u Dalmaciji i u drugim krajevima vino u Posavini je, približno, meka šljiva. Jer, mogla se popiti i koja čašica više za obrok.

kazan vlado

Prepečenica se pak čuvala za izuzetne zgode i nisu je domaćini posjedovali u obilnoj mjeri.
Iako je znano da je rakija mnoge otjerala u alkoholizam, ipak se spominje kao ljekovita. Bolesnicima s temperaturom stavljali su se oblozi od rakije, a na zaušnjake se previjalo ručnik namočen u rakiju. Bolna mjesta od povreda, rane koljena i slično, masirana su rakijom. Zna se da su i neki teži zahvati, u vremenu bez anestezije, vršeni pomoću rakije. Osobito zubobolja. Čak i teški porođaji su bili uz asistenciju rakije pa je u narodu ostao izraz «pijan ko majka».

Za bolove u stomaku upotrebljavana je rakija koje je po tom i dobila naziv stomaklija.

O rakiji, baš kao u drugim krajevima o vinu, ispjevane su različite pjesme koje su se najčešće pjevale pri pečenju rakije kada je i bilo više vremena za razonodu. Svakako, pjevane su i u drugim prigodama.
Evo nekoliko primjeraka:

Za Posavinu.org piše Mišo Perakrakija

U nedjelju 28. Listopada i 30 nedjelju kroz godinu u župnoj crkvi u Garevcu, pod pučkom svetom misom u 11,00 sati naša župa je proslavila Dane kruha i zahvalu za plodove zemlje. Dan kruha i plodovi zemlje obilježava se tijekom mjeseca listopada, kao zahvala na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine kao vjernici i kao pojedinci bili podareni.

Vjernici Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije kao i našeg Doborskog dekanata, a među njima i 23 Garevljana na čelu sa župnikom vlč. Antom Stijepanović hodočastili su u subotu, 13. listopada trinaesti puta u Nacionalno svetište u Mariju Bistricu i to u duhu gesla „Donosimo Evanđelje svima“.

Na zamolbu novinarke Katoličkog tjednika da napiše jedan kratki osvrt za garevačkog župnika Filipa koji je na nju ostavio snažan dojam prijateljstva rado se odazvala riječima: rado ću to učiniti jer je taj čovjek zaista poseban i hvala Vam što ste i meni dali mogućnost da nešto o njemu kažem.

More Articles ...