Dragi prijatelji, bliži se i vrijeme korizme, vrijeme milosti. Korizma je i vrijeme u kojem se drugačije živi, razmišlja i govori. Stoga, dobro je pitati se, jesmo li svjesni vremena u kojem živimo? Jesmo li svjesni kojom brzinom „ lovimo „ vrijeme a ono „lovi“ nas? (!)
Dok razmišljam o prolaznosti vremena, čini mi se, kako vrijeme prolazi brzinom „munje“! Munja, u tami zasja svom jačinom, osvijetli put, proleti i nestane a posljedice se ipak negdje dogode i ostave svoj trag. Najčešće negativan.
A mi? Kako se oslanjamo na svoje vrijeme? Dođe li i prođe mimo nas, baš poput munje. Psihoanalize često donose, kako najčešće nismo svjesni brzine prolaznosti vremena. A mi, u vremenu i s njime ostajemo isti i slabo se mijenjamo na bolje.
Zašto? Upravo zato jer nas se tiču i naše traume života koje ipak ostavljaju svoj trag poput munje koja pali, puca ili ubija, što znači da često u svakodnevnim situacijama pucamo, bacamo munje i ostavljamo trag kako pozitivan tako i negativan.
Stoga potrebno je stati na „ loptu „ i pitati se gdje smo? Baš to! Jer, vrijeme koje nam prethodi je upravo vrijeme pogodno za zaustaviti se i učiniti nešto za sebe. Učiniti nešto za svoju dušu pa i tijelo. Dakle, korizma je vrijeme koje nas poziva da postanemo bolji i drugačiji. Poziva na novi život! Zato, poštovani čitatelju pokušajmo čuti poruku, osmisliti i usvojiti ju! Pa neznam po koji puta pitamo, a što je to korizma?
Odgovor glasi! Korizma je vrijeme crkvene godine u trajanju od 40 dana. Započinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu i traje do Velikog Četvrtka. Trajanje korizme kroz četrdeset dana nadahnuto je sjećanjem na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju a Ilija na Horebu.
A latinska riječ quadragesima, označava četrdesetnicu, što govori o razdoblju od četrdeset dana prije Uskrsa. Ujedno je to i priprema za pashalni misterij. Liturgijska boja je ljubičasta. A dobro je spomenuti i još neke liturgijski važne detalje. Ne sviraju orgulje i druga glazbala. Pod Euharistijskim slavljem se ispušta aleluja i Slava. Ne ukrašavaju se oltari i crkva.
A da bismo što dublje i osobnije doživjeli korizmu, bilo bi dobro bar neko vrijeme povući se u samoću pustinje, gdje bi i osobno doživjeli intenzivnije svoju povezanost s Ocem.
Stoga, dopustimo da nas bar u dane korizme naša osama toliko zahvati nebeskim stvarnostima da nam božanska jasnoća natapa dušu, hrani i podržava napore i sile našega tijela.
Koje daljnje korake poduzeti? Imamo li prijedloga? Evo, ja predlažem, pozovimo već danas, Isusa u svoj život.
Pitamo se kako? Ma, jednostavno! Sjedinimo se s Isusom u misteriju svete korizme. Polagano i bez bojazni priđimo k Isusu i ako to učiniš osjetit ćeš misterij Isusova križa.
A kako?
Lako, predajmo se i u ovoj korizmi potpuno u službu Bogu!
Stoga, za kraj i ove meditacije, molimo zajedno da nam korizma bude vrijeme najčišćeg i najsavršenijeg kršćanskog života i razdoblje duhovne borbe. Što znači, pripremimo se za pashalni misterij života uz radost Uskrsa, kojeg iščekujemo. I zato neka nam ovo vrijeme korizme bude plodno! Neka i naše dubine procvjetaju čistom radošću. I neka se i u nama, nakon naše korizme, dogodi Uskrs!
Za Posavinu.org piše sestra Augustina Barišić Klanjateljica Krvi Kristove{jathumbnail off}