Čistom srijedom, započinjemo početak korizmenog vremena, koje traje četrdeset dana. Za kršćanina vjernika, korizma je vrijeme, pokore, posta i ljubavi, intezivna priprema za Kristovo Uskrsnuće, preko kojeg smo otkupljeni i spašeni.

Sama pomisao na križ podsjeća nas  na nešto zapnjujuće, gotovo neljudski.
Križ nije nešto normalno, dohvatljivo, što bi čovjek dragovoljno odabrao...
Križ je ljubav, božanski odabir...

Jaka hladna zima. Snijeg pada već nekoliko dana. A soba topla, vatra u peći pucketa. Tako i treba za Božić, mora pečenica da smrzne, govorio je moj pokojni otac Marijan...

Svijet pripada Stvoritelju...Sva dobra ovoga svijeta, dobili smo u nasljeđe od naših predaka.
Ovisni smo o dobrom duhu, davanju i primanju svakog pojedinca. Ja sam jedinka, jedinka vrijedna kao i ostali , ne zauzimam ničije mjesto na ovome svijetu, moj život dar je Stvoritelja koji je stvorio Nebo, Zemlju, Vodu i sve što živi, tu ljepotu, djelo  Božije.

Vrijeme Juge...vrijeme komunizma, lažnog bratstva i jedinstva... Hvala dragom Bogu da toga više nema, sa smješkom na licu reče prijatelj Ivan, učesnik u domovinskom ratu, dok smo sjedjeli u hladu pod Lipom  kod djeda Ante...
Imamo svoju Hrvatsku, san je ostvaren... za to smo se borili, Franjo će, učesnik i ranjen u ratu...

Nevolja je sudbina dodijeljena svim ljudima, težak jaram sinovima ljudskim,
od dana kad izađu iz utrobe majčine do dana kada se vrate majci svega živog.

Predmet misli njihove, strah srca njihova - tjeskobno je iščekivanje dana smrtnoga.

Kao slika Božija stvoren si da budeš muško ili žensko. Da budeš gospodar cijeloj prirodi, da se razmnožiš, napuniš zemlju i sebi je podložiš. Međutim grijeh prvog čovjeka uništio je tu Božiju skladnost. Tada Bog šalje svog Sina Isusa koji te poziva da ostaneš u njegovoj ljubavi.

Svatko od nas ima ime, po rođenju od naših roditelja dobismo. Po njemu smo prepoznatljivi u vremenu u kojem živimo, ali i u vječnosti. Po svome smo imenu zapisani u Knjizi života..Ime je riječ, zvuk, prolazno, gubi se poput dima...Cijeli ljudski život nepovratna je prolaznost...

"Ispruži Bože Ti svoju ruku, i kazni one koji nam veliko zlo uradiše". Proljeće je, a kao da i nije, hladno je, nebo sivo, tmurno, bez topline, sunca nema, i ono se sakrilo. Umjesto behara i mirisa jorgovana, miris dima i baruta se širi, u našoj Posavini.    

Lijepa li si, mom si srcu draga, Posavino rodna grudo mila...
U tebi nas porodila mati, u tebi se rodiše Hrvati...

Volim ljude, pjesmu, kolo i šargiju, običaje lijepe.
Tvoja sela i gradove, sve ulice i sokake tvoje.