Ovaj put želimo se osvrnuti na život i životno djelo vlč. Pave Brajinovića, svećenika koji je svojim dugogodišnjim služenjem ostavio dubok i neizbrisiv trag, ne samo na svećeničkom putu nego i u životima brojnih ljudi koje je susretao. Govoreći o vlč. Pavi Brajinoviću, ne govorimo samo o svećeniku koji je desetljećima naviještao Božju riječ i predvodio svoje vjernike, nego i o čovjeku koji je svojim radom, predanošću, jednostavnošću i blizinom ljudima postao dio života mnogih posavskih krajeva. Njegov životni put isprepleten je s ljudima, župama i mjestima kojima je služio, a iza njega ostaju brojna sjećanja, susreti i djela koja svjedoče o vremenu i ljudima kojima je pripadao.
Vrijeme Juge...vrijeme komunizma, lažnog bratstva i jedinstva... Hvala dragom Bogu da toga više nema, sa smješkom na licu reče prijatelj Ivan, učesnik u domovinskom ratu, dok smo sjedjeli u hladu pod Lipom kod djeda Ante...
Kao slika Božija stvoren si da budeš muško ili žensko. Da budeš gospodar cijeloj prirodi, da se razmnožiš, napuniš zemlju i sebi je podložiš. Međutim grijeh prvog čovjeka uništio je tu Božiju skladnost. Tada Bog šalje svog Sina Isusa koji te poziva da ostaneš u njegovoj ljubavi.
"Ispruži Bože Ti svoju ruku, i kazni one koji nam veliko zlo uradiše". Proljeće je, a kao da i nije, hladno je, nebo sivo, tmurno, bez topline, sunca nema, i ono se sakrilo. Umjesto behara i mirisa jorgovana, miris dima i baruta se širi, u našoj Posavini. 
Sama pomisao na križ podsjeća nas na nešto zapnjujuće, gotovo neljudski.
Jaka hladna zima. Snijeg pada već nekoliko dana. A soba topla, vatra u peći pucketa. Tako i treba za Božić, mora pečenica da smrzne, govorio je moj pokojni otac Marijan...
Svijet pripada Stvoritelju...Sva dobra ovoga svijeta, dobili smo u nasljeđe od naših predaka.