19
Wed, Feb
15 New Articles

„Matija svira Arsena“ naslov je koncerta koji je povodom Dana zaljubljenih u Čitaonici Narodne knjižnice, 14. veljače, izveo hrvatski jazz glazbenik Matija Dedić uz Sebastijana Vukosavića koji je čitao Arsenove pjesme.
- Večerašnja večer u znaku Valentinova zamišljena je kao svojevrsni hommage čovjeku koji je napisao bezbroj stihove i skladao bezbroj skladbi, čovjeku koji je život pretakao u glazbu i stihove. Večer ćemo početi upravo stihovima i tako krenuti tragom naziva ove večeri „Sve te vodilo k meni“ – najavila je ispred Dubrovačkih knjižnica Matija Nenadić otkrivši kako je ova večer na neki način 'hommage na hommage' upravo zbog toga što je posveta Arsenu kao pjesniku, ali i kao ocu.

Približava se ONAJ dan, prepun srca, sladunjavih poruka i pjesmica, zatrpani smo ponudama parfema, nakita, komada dodataka odjeći, .. na svakom koraku i kliku te dočeka Amorova strelica ili srce. Konzumentsko smo društvo i tako to ide uz svaki dan koji nešto znači. Jednostavno se moraš uklopiti. A kako? Kako ostati svoj i opstati a dati do znanja svoje misli i smjer što želiš?

Prijatelji su bogatstvo, razgovori s njima donose zrna razuma, smjer za dalje. To me sad spašava, drži glavu iznad vode, tonem, tlo pod nogama gubim, ne prepoznajem se, to nisam ja. Danima tužna, mučeći sebe, zavapila sam :"dragi moj prijatelju, pomozi mi, događa mi se nešto čudno, bujica riječi iz mene izvire, zapisujem, neprekidno mi misli kolaju, nemam sna niti koncentracije, pišem, ... pa brišem, ... pa opet pišem i brišem.. sročila sam misli u priču, čitam ju i nešto mi nedostaje.

Blagdani su pred vratima, koliko samo poruka dobijete a koliko ih treba poslati? Mislim da svi mi želimo biti drugačiji za blagdane, želimo napraviti nešto što nismo do sada jer ne znamo kako, najteže je početi, sad je prilika tu, na dohvat ruke i jednostavna, krenimo s riječima...

Razočarana, neraspoložena, sjetna, bolna, vrištim u sebi još od posljednje noći s tobom... snagu skupljam... krhotine razuma nižem... bedeme opet dižem..
Ne mogu dokučiti što se događa, gdje i da li sam pogriješila, popustila sam u jednom trenutku strasti, razum ne slušam.
Znam samo jedno, neću i ne mogu biti jedna od krpa s kojom se briše pod, nisam štraca.
Neću i ne mogu biti jedna od dežurnih koja čeka tvoje tople ruke.

Mašta je radost, put, život...a s druge strane pakao kad te uljulja i uvjeri da je moguće neostvarivo. Oduvijek sam maštala i to me održalo, spašavalo, držalo glavu iznad vode nosilo me i uljuljalo da je sve lijepo i dobro, ako je loše da je privremeno, da će proći.

Sudbina se uplela u moj život i žestoko me stresla. Sad novo životno poglavlje moram otvoriti ako mislim opstati.

Hodam oko drveta koje to nije, oko panja, koji to nije, oko stabla koje to nije po meni je to simbol života, snage, volje svakodnevno prolazim dva puta dnevno pokraj drveta, ne zagledam, ne dižem glavu, samo promatram kako ću što brže do autobusne stanice stići i uloviti autobus koji će me do posla odvesti danas laganim koracima se vraćam izmoždena i promatram drvo, podigla sam pogled i ugledala lišće, sitno, maleno, nježno.


Nakon dugo vremena sam si uzela slobodan dio dana onako, samo za sebe i svoje potrebe, a iskreno rečeno priželjkivala sam danima taj dan. Uz planova bezbroj a sve se svelo na ljenčarenje u krevetu, lješkarim, ušuškala sam se i čitam, zapisujem i surfam... nemam baš nešto volje ni za kakve razgovore, komunikaciju, dopisivanja. Posvetila sam sebi ovaj dio sunčanog dana.

More Articles ...