Naš suradnik Pejo Gašparević i u središnjem Dnevnik TV BiH komentirao aktualnu političku situaciju u BiH u kojoj se Hrvatima pokušava nametnuti one za koje oni većinom nisu glasovali.
Gašparevićeva izjava, koju djelomično čita autorica (novinarka) TV priloga a dio se prenosi njegovim glasom, traje u vremenskoj dionici TV Dnevnika od 10.52 minute do 11.41 minute.
U Zagrebu je 8. studenog 2018. u osamdest i prvoj godini života umro dr.sci Vlatko (Stjepana) Rukavina. Umirovljeni znanstvenik, biotehnolog i aktivni spisatelj iz Zemuna. Ostavio je duboki trag ne samo u Zemunu i Srijemu, već i u Hrvatskoj.
Prva u povijesti ljevaonica u Bosni i Hercegovini ne nalazi se u nekom velikom gospodarskom ili kulturnom središtu već u jednom malom posavskom povratničkom selu Donja Tramošnica. Donja Tramošnica nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Posavine, dvadesetak kilometara južno od rijeke Save, istočno od Modriče.
'RADI I MOLI" A NE "KRADI I MOLI" TREBALO BI POSTATI KREDO HRVATSKIH DRUŠTVENIH DJELATNIKA POSEBNO POLITIČARA! ''Knjiga 'Polje krvavih ruža', Marka Leskovara, djelo je iznimno velike dubine i jako podsjeća na drugo najčitanije književno djelo u povijesti, odnosno na klasično djelo katoličke duhovnosti - 'Nasljeduj Krista', Tome Kempenca.
U utorak, 13. Studenoga 2018. godine na mjesnom groblju u svojoj rodnoj župi Gornja Dubica pokraj Odžaka sahranjen je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, veliki čovjek, iskreni prijatelj, i nepokolebljivi i širokogrudni bivši garevački župnik vlč. Filip Brajinović.
FRANKFURT/DOMALJEVAC-Domaljevac često u šali vole nazvati i „Mali Frankfurt“ zbog velikog broja mještana tog, nekada najvećeg bh sela, a danas mjesta iz kojeg se najčešće uzima jednosmjerna karta prema tom njemačkog gradu.
Zašto pisati o smrti jedne obične žene i majke, skromne i nepoznate Hrvatica iz Bosanske Posavine? Nije imala nikakvu doktorsku titulu, niti zasluge u politici. Imala je četiri razreda osnovne škole, četvero djece, koje je kao udovica odgojila u čestite ljude.
Kada pitate za razloge odlaska mnogih iz Bosne i Hercegovine koji svoju budućnost vide u zapadnim zemljama, najčešće navode: “Ne vidimo perspektivu za svoju djecu”. Da ipak sve nije tako te da se i na svome ognjištu može pristojno živjeti, svjedoči primjer mlade obitelji iz Odžaka.
Raduju me saznanja kako među Domaljevčanima i Posavcima/ljacima raste zanimanje za "Svjetski kongres Domaljevčana" koji je planiran za kraj srpnja 2019. godine. Nije preuranjeno već sada načelno iznijeti neka promišljenija o tom događaju.
U 69. godini života i 42. godini svećeništva, 12. studenoga, preminuo je vlč. Filip Brajinović, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije. Vlč. Filip je rođen 1950. od roditelja Bariše i Antonije rođ. Jeleč u župi Gornja Dubica. Srednju školu je završio u Križevcima, a teološki studij u Sarajevu gdje je zaređen za svećenika 1977.
Važno je da se možemo kritizirati, da možemo jedni drugima otvoreno u lice reći ono što nije dobro, ali i ono što je dobro zajedno zgrabiti i gurati naprijed u cilju boljitka i onih koji dolaze poslije nas, jer prema njima imamo obvezu i imamo naslijeđe koje čuvamo 800 godina. Sinoć sam rekao da nam je to bilo lakše dok nismo imali državu, dok smo živjeli izvan Domovine i u Hrvatskoj i iseljeništvu.
Vidim, odlaziš u crkvu. Ne zanima me što ćeš u njoj raditi, iako mislim da ćeš se pomoliti. Nimalo ne marim zato hoćeš li stajati ispred oltara ili tamo kod vrata, hoćeš li moliti sjedeći ili klečeći, pognute glave i zatvorenih očiju…
ili ćeš buljiti u sliku na oltaru, udarati se u prsa, micati usnicama, šaptati riječi molitve i prebirati među prstima zrnca svete krunice…