Župa Kolibe se nalazi u Bosanskoj Posavini, udaljena oko 5 km zračnom crtom od Bosanskoga Broda, u pravcu jugoistoka. Smjestila se na lokalnoj prometnici Zborište – Kolibe – Bos. Brod. Nažalost, sada je u određenom polusnu i oživi samo za blagdana, a posebice na spomendan svoga zaštitnika, Sv. Mihovila.
Reportažni uradci iz Bosanske Posavine nisu nikada laki, pogotovo kada se ide u ratom devastirane hrvatske krajeve. Riječ je o regiji koja je nekoć bila bogata kako oranicama i općenito različitim tvrtkama i gazdinstvima, tako i brojnim obiteljima. Plodna ravničarska područja s desne strane Save oduvijek su bila blagoslov i lijepo mjesto za život, barem u onim mirnodopskim uvjetima. Župe koje su bujale i rasle bilo je potrebno dijeliti kako bi se mogle zadovoljiti pastoralne potrebe svih vjernika. Situacija nezamisliva danas u krajevima u kojima žive Hrvati.
Rast i pad broja katolika
Kolibe su relativno staro selo čiji širi kraj ima dugu tradiciju ljudskih naseobina. Od prvog pisanog spomena naselja iz 1718. prošlo je čak 300 godina. U Kolibama je tada živjelo malo vjernika, kao i danas.
Čitajući popis biskupa fra Augustina Miletića iz 1813. u župi Koratje između ostalih mjesta navode se i Kričanovo i Pjevalovac, s ukupno 23 katoličke kuće i 140 duša. Prema podacima iz 1855., župi Koratje, uz ostalo, pripadaju i Kolibe s 21-om katoličkom obitelji i 161-im katolikom te Kričanovo s 30 katoličkih obitelji i 244 katolika.
U Imeniku klera i župa za 1885. u župi Brod između ostalih mjesta spominju se i Kolibe Majur, sa 194 katolika. Tijekom 1932. u Kolibama koje su bile u sklopu župe Bos. Brod, živjelo je 665 katolika.
Tendencija rasta broja vjernika potaknula je Vrhbosansku nadbiskupiju da 1967., odvajanjem pojedinih naselja od župe Bosanski Brod, osnuje novu župnu zajednicu koja obuhvaća četiri mjesta: Kolibe Donje, Kolibe Gornje, Unku i dio Kričanova. Kako je prije staro groblje bilo posvećeno Sv. Mihovilu Arhanđelu tako je župa našla zaštitnika u njemu.
Već 1970. u „središnjem mjestu“ Donje Kolibe započela je gradnja župne crkve koja je završena 1974. Župa utemeljena 1967., prije posljednjeg rata, imala je oko 500 obitelji i 1 950 vjernika. U ratu su crkva i župni kuća srušeni do temelja, a narod protjeran...
Kada župa oživi...
Danas su župni stan i crkva obnovljeni, ali narod se nije vratio. Upravo smo u tim uvjetima razgovarali sa župnikom vlč. Antoniom Čuturom, čije se vjerničko stadosastoji od 15-ak duša u osam obitelji.
„Župi vikendom, nedjeljom i blagdanima gravitira od 50 do 75 vjernika koji dolaze iz Slavonskog Broda. Oni imaju ovdje kuće, imanja ili čiste njive te sade u bašči. Vikendom imam živu župu, dok radnim danima ona zamre. Tako je zovem vikend župa“, rekao nam je vlč. Čutura uspoređujući negdašnje vrijeme „punih ulica i domova“ koje su iznjedrile jedno svećeničko zvanje: odavde je potekao nekadašnji profesor dogmatike dr. vlč. Ivan Ćavar te nekoliko časnih sestara.
Danas se pastoral svodi na sv. mise blagdanima i nedjeljom, na križni put petkom, sprovode kojih ima sedam-osam godišnje. Nažalost, krštenja i vjenčanja su rijetka, a uglavnom su to oni vjernici koji gravitiraju župi, a žive u Slavonskom Brodu u kojemu obitava stotinjak Kolibara.
Ožiljci su i dalje vidljivi
Poznato je kako se u vrijeme proljeća priroda budi. Tada nakon dugog zimskog sna trava, drveće i ostalo rastinje svojim izdancima maskiraju i zaklanjaju mnoge razrušene kuće koje, nažalost, nitko ne posjećuje. Priroda kao da želi skriti sramotu zločinaca koji su protjerali, opljačkali te opustošili selo, ali i ohrabriti one koji zažele povratak. Ipak, ruševine nisu lijep prizor i zasigurno mogu odagnati one koji se još predomišljaju uložiti sredstva za obnovu nekadašnjih ognjišta. Tko neće voljeti ono što su otac i djedovi gradili? Ne bi se smjelo dopustiti da se ljepotama rodnoga kraja drugi dive, a nekadašnji žitelji ostanu postrani razmišljajući što činiti!
Župa je opustošena, međutim prednost je što su župljani izbjegli preko Save i zadržali se u Slavonskom Brodu te dolaze često obići svoje kuće. Odatle postoji i nada da će se vratiti u svoje Kolibama.
Hrabri svećenici su probili led i prvi se vratili na ova područja. Crkva je obnovljena, kakva-takva infrastruktura postoji. Vratite se na svoju grudu makar u mirovini i ne prodajite djedovinu!
Nadamo se kako će se ovdje opet čuti plač djece i pjesma župljana te da će vjernička zajednica oživjeti i ojačati. Živi se u toj nadi te radi i moli s mišlju na Isusovu rečenicu „gdje su dvojica ili trojica skupljena u moje ime tu sam i ja“.
NAPOMENIMO: Pokolj u Kolibama dogodio se 16. travnja 1992.
Pokolj u Kolibama je ratni zločin kojeg su počinile jedinice bivše JNA i srpske vojne snage nad Bošnjacima i Hrvatima u Gornjim i Donjim Kolibama, kada je u svega nekoliko sati ubijeno 23 osobe, deset Hrvata i 13 Bošnjaka. U kućama ili dvorištima ubijeno je 17 mještana Gornjih Koliba i šest Donjih Koliba. Najstarija žrtva imala je 92 godine. Koliko je poznato za zločin još nitko nije odgovarao.
U spomen na 37 poginulih Hrvata iz Koliba, od kojih se dvoje vodi kao nestalo, 2010. mjesni organizacijski odbor, obitelji poginulih i nestalih branitelja i civilnih žrtava rata na groblju u Donjim Kolibama podigli su spomen križ.
Izvor: Katolički tjednik