Mještani Garevca pola stoljeća žive u strahu od otpadne jame smještene na poljoprivrednom dobru, u koju još od 1967. rafinerija ulja iz Modriče odlaže opasni otpad (kiseli gudron) strahujući kako blizina takvog odlagališta šteti njihovu zdravlju.
- Ta ogromna jama nije formirana ni zaštićena, a novim vlasnicima iz Optima grupe pripala je obveza ukloniti štetni otpad. Garevljane, a posebno doseljenike Novog naselja, to je obradovalo, no još su uvijek skeptični da će se taj projekt koji bi im donio konačno čisti zrak, napokon realizirati, kaže Mišo Perak koji je za vrijeme boravka u rodnom kraju istraživao ovu temu.
- Naravno da nam smeta jer smrdi, osobito kada je visoka temperatura. Prilikom promjene vremena osjeti se jako isparavanje. Vjerojatno takvo okruženje nije zdravo, ali što ćeš, to nam je mjesto življenja i nemamo drugi dom, kažu nam Garevljani kojima je bunar i pumpa glavna opskrba vode za kućanstvo, pranje i piće.
Strahuju da u takvoj vodi ima masnoće. Mještani tvrde kako je tijekom proteklih pola stoljeća kiseli gudron ostavio velike posljedice na okoliš i zdravlje mještana. Ekološkim problemom lokalna zajednica se malo bavi, a vlasti u Modriči to posebno ne zabrinjava.
Iako ruski vlasnik iz Optima grupe više ne skladišti rafinerijski otpad na staromodni način, onaj koji je tu ranije odložen mještanima i dalje smeta.
Čuli smo i mišljenje kako se još prije Domovinskog rata pričalo da će se ta otrovna tekućina prevesti u Sloveniju na skladištenje i uništavanje, ali poslije je ta tema postala manje značajna.
Ipak, nešto se pomiče, bar na sastancima na višim razinama s vlasnicima rafinerije ulja Modriča. Od njih se traži da se postojeće jame isprazne i da se taj tekući otrov premjesti i uskladišti na siguran način kao što se već prije 5 desetljeća obećavalo.
I jedna i druga strana uvjeravaju javnost da je sastanak bio konstruktivan. Nedostaje i suglasnost RH, a kada se sve suglasnosti dobiju, ostaje za očekivati da će vlasnik izdvojiti novac i ispuniti obvezu.
I dok službena mjerenja pokazuju da je štetni utjecaj u granicama dopuštenoga, mještani svjedoče da im zrak, voda, pa ni tlo nisu čisti.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić