Burno oko i objektiv našeg suradnika iz Garevca snimilo je garevačke labudove na rijeci Bosni u Garevcu. U vrijeme vihora Domovinskog rata oni su odnekuda tu doletjeli, nastanili se i više ne odlaze. Svake godine se legu i stalno ih je sve više. Nikome ne smetaju niti im je što potrebno. Nemaju ni kuće ni kućišta. Sve ono što im treba sami sebi nalaze. Tu čak i zimuju bez odlaska na sjever.
Ptice se povlače u paru samo tijekom perioda inkubacije jaja, ograničavajući i štiteći vlastiti prostor na vodi. Ostalo vrijeme mogu se grupirati, plivati u cijelim leglima (oko 15 jedinki). A u jesen, ptice organiziraju jato, koje može sadržavati više od stotinu labudova.
Ptice se ne boje ljudi, rado prihvaćaju hranu od njih i poziraju za fotografije. Ali, budući da je blizu gnijezda, labud može biti pretjerano agresivan, bolje je držati se negdje na udaljenosti.
Oba roditelja zajedno brinu o mladuncima. Ostaju s njima do godine dana. Navodi o životnom vijeku labudova su vrlo različiti. Kreću se od 19 pa do 50 godina, a dijelom i puno više od toga.
To su jako lijepe i ponosne ptice. Perje labudova je potpuno bijelo, ili je mješavina crnog i bijelog, pri čemu bijela varijanta može ponekad imati crne vrškove krila. Crni labudovi su jedina crna vrsta labudova. Imaju bijele vrškove krila i izraženo crveno obojene kljunove. Mužjaci i ženke su uvijek vrlo slični, bez spolnog dimorfizma.
Labudovi su vrsta roda, a od gusaka se u užem smislu razlikuju još dužim vratom koji im omogućuje pretraživanje dna dubljih voda, i veličinom tijela koje ih čini najvećim vodenim pticama. Raspon krila im može doseći i preko dva metra, a mogu težiti i do 15 kilograma. Suprotno krilima, noge su im relativno kratke, tako labudovi na tlu djeluju prilično nespretno. No zato imaju vrlo snažne letne mišiće pa mogu preletjeti i više od tisuću kilometara do svojih gnjezdišta na sjeveru.
Ime ptice preuzeto je iz zapažanja njenog ponašanja. Kada je labud ljut, ispušta zvuk sličan šištanju ključalog kotla. Ptice aktivno prakticiraju i druge zvukove, često iz rezervoara, osim glasnog lepetanja krila, zvižduka, čak i gunđanja.
Ptice se ne boje ljudi, rado prihvaćaju hranu od njih i poziraju za fotografije. Ali, budući da je blizu gnijezda, labud može biti pretjerano agresivan, bolje je držati se negdje na udaljenosti.
Za GIP priredio Mišo Perak
Fotografije načinio Niko Tokić „Dikača“