Na Duhovni ponedjeljak 21. svibnja 2018. godine župa Marije Majke Crkve u Garevcu proslavila je svoj patron, koji se slavi na drugi dan Duhova ili Duhovni ponedjeljak. Misno slavlje koje je bilo u 11,00 sati predvodio je vlč. Pavao Brajinović župnik župe Posavska Mahala uz koncelebraciju još 12 svećenika i župnika Filipa.
Na ovaj dan se spominjemo uloge Blažene Djevice Marije kao Majke Crkve. Od prvih redaka Lukina i Matejeva evanđelja možemo vidjeti važnost Marije u Isusovu životu. Njoj je Bog povjerio najtežu i najljepšu zadaću brige za svojega jedinorođenoga Sina.
Na križu Isus govori učeniku: “Evo ti majke”, a majci govori: “Evo ti sina”. Tim riječima Marija ne samo da je majka Isusu, nego također postaje majkom svima nama. Marija nije samo majka glave Crkve, već i majka svim udovima Crkve, pa tako i nama.
Na početku euharistijskog slavlja sve vjernike kao i nazočne svećenike gostoljubivo je pozdravio garevački sin vlč. Anto Perić „Čiča“, župnik u Modriči koji je mijenjao domaćeg župnika vlč. Filipa Brajinović koji radi bolesti nije bio nazočan proslavi patrona župe.
Po veoma lijepom i sunčanom vremenu na svetoj Misi nazočilo je 76 vjernika i 14 svećenika. Bili su to župnik Filip Brajinović, doborski dekan i župnik u Odžaku vlč.Jakov Filipović, vlč. Anto i Marko Perić garevački sinovi, te župnici župa čardak Pavo Kopić, župnici iz dvije Tramošnice fra Jozo Puškarić i fra Pero Baotić, zatim vlč. Marko Lacić iz Lovnice kod Žepča, vlč. Andrija Janjić župnik u Pećniku, vlč. Bartol Lukić župnik župe Oštra Luka-Bok, vlč. Marko Stipić župnik Srednje Slatine i vlč. Marko Hrskanović župnik u Gradačcu kao i predvoditelj današnjeg slavlja vlč. Pavao Brajinović župnik župe Posavska Mahala.
Propovijed vlč. Pave prenosimo u cijelosti:
Draga braćo i sestre! Dragi štovatelji naše nebeske Majke!
Nastanak blagdana Marije Majke Crkve svoje početke u izravnijem smislu ima u djelovanju Drugoga vatikanskog sabora, koji je u svojoj konstituciji o Crkvi Lumen gentium veliki dio posvetio Djevici Mariji, osvjetljavajući različite vidove njezine veličine, a još više u završetku 3. sjednice toga sabora kada je papa Pavao VI. Mariju nazvao Majkom Crkve – majkom svih vjernika koji joj se rado obraćaju kao svojoj nebeskoj Majci.
Time nije proglašeno ništa novo nego je samo jače istaknut jedan vid tradicionalne kršćanske vjere. Zbog toga Pavao VI. samo potiče da kršćanski narod još više časti Bogorodicu. Polazeći od vjerničkog tumačenja otajstva utjelovljenja Riječi Božje da je Marija začela Riječ Božju srcem i tijelom, mišlju i djelom, teološko razmišljanje i otajstveno produbljivanje proširuje to materinstvo na sve one koji riječ Božju slušaju i opslužuju. Ona koja je majka glave, majka je i svih njegovih udova, a to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti . U predslovlju mise “Marija slika i Majka Crkve”, o Mariji ispovijedamo: Ona je tvoju Riječ neokaljana srca primila, u djevičanskom krilu začela i rodivši Krista u njemu njegovala početke Crkve. Ona je pod križem primila oporuku svoga Sina i sve ljude prihvatila za svoju djecu, koja se smrću Kristovom rađaju na nebeski život. Ona se pridružila molitvi apostola kad su čekali obećanog Duha i postala uzor Crkve koja se moli. Uznesena u nebesku slavu, ona majčinski ljubi Crkvu koja putuje.
Bogorodica je majka Kristova koji je glava Otajstvenoga tijela Crkve u koju ulaze svi krštenici. Ona je istovremeno “majka i udova Kristovih … jer je ljubavlju sudjelovala da se u crkvi rode vjernici, koji su udovi one Glave” kako već davno prije napisa sv. Augustin. Marija je Majka Krista, koji u trenutku utjelovljenja u njezinu djevičanskom krilu postaje glava svojega otajstvena Tijela, to jest cijele Crkve.”
Kod nas se štovanje Marije Majke Crkve proširilo na poticaj zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića, na čiju je molbu sv. papa Ivan Pavao II. 5. 3. 1979. god. odobrio uvođenje blagdana Blažene Djevice Marije Majke Crkve za cijelo područje Biskupske konferencije bivše Jugoslavije, te je također odredio da se on slavi svake godine na Duhovski ponedjeljak.
Evo na kraju proslave Uskrsnog otajstva, slavimo i mi danas blagdan Marije Majke Crkve, zaštitnika ove župe, ove lijepe crkve i vas koji činite ovu župnu zajednicu. Želimo odati poštovanje onoj, koja je neposredno sudjelovala u djelu spasenja kao majka Otkupiteljeva i majka naša. Danas smo u Evanđelju koje opisuje svadbu u Kani Galilejskoj čuli izvještaj: „Bila je ondje Isusova Majka“. Mogli bismo reći i za važne trenutke povijesti spasenja i za povijest kršćanstva i za povijest našeg vjerničkog kršćanskoga naroda: „Bila je ondje Isusova Majka“. Današnji Marijin blagdan ponovno je prilika da se sjetimo koju zadaću ima Marija u povijesti spasenja i kako je kršćanski svijet, naročito, naš Hrvatski narod prihvatio njezinu zadaću u svojoj povijesti. Ono što je Marija bila za zaručnike u Kani Galilejskoj to je bila kroz cijelo vrijeme kršćanskom svijetu, neraskidiva i najčvršća veza između Isusa i naših potreba, našeg svagdanjeg života i našeg vječnog spasenja. Naši pradjedovi bili su svjesni da im Marija pomaže shvatiti Boga, ali isto tako shvatiti i prihvatiti čovjeka. Kad je prigodom 25-godišnjice ukazanja Majke Božje u Fatimi Papa Pijo XII. 1942. godine cijeli svijet posvetio Prečistom Srcu Marijinu, rekao je između ostalog i ove značajne riječi: „Blago narodu kojemu je Gospodin njegov Bog i kojemu je nebeska Majka Kraljica. A narod diže svoje oči i gleda Majku Gospodinovu koja bdije nad njim, grli ga majčinskom rukom i zakriljuje ga plaštem svoga zagovora. Pruža mu svoje tvrđave i bedeme da ga zaštiti i obrani od neprijatelja. I tako s njime gladuje i žeđa, trpi i pati, moli i posti, pada i ustaje, bori se i nada, ali uvijek pobjeđuje.
Bez Gospe i njezinih svetišta,bez molitve i hodočašća hrvatski katolici ne bi prebrodili poteškoće prošlosti, a majka im je Gospodinova znak pouzdane nade i utjeha na putu u nebesku Domovinu.
I danas ona čuva i štiti svoj narod, i pruža mu svoju ruku pomoćnicu, a on je voli i poštuje. Uz nju je u danima blagostanja i sreće, u vremenu tjeskobe i straha, uvijek uz Mariju i s Marijom, „početkom boljega svijeta“. To je razlog, zašto smo ovdje, to je razlog zašto ni u najtežim trenucima ne upadamo u očaj, nego ostajemo stajati. Došli smo danas i s molitvom da ona bude s nama u ovom trenutku izazova naše povijesti. Želimo da uz njezinu prisutnost i zaštitu ostanemo vjerni Bogu i čovjeku, čovjeku koji je stvoren na „sliku i priliku“ Božju, ali čovjeku koji Boga često zaboravlja, Boga često ostavlja, Bogu često leđa okreće i sklapa savez s Božjim protivnikom đavlom. Da! Bog je milosrdan,ali i pravedan, voli čovjeka, ali poštuje njegovu slobodnu volju. Pušta čovjek da se sam opredijeli, da sam izabere svoj put, ali čovjek upravo tim odabirom preuzima odgovornost za svoj život i snosi posljedice svojih životnih poteza.
Nije to bilo davno,kada smo sav svoj dugogodišnji trud i rad morali ostaviti i spašavati živu glavu. Dođoše ljudi i uzeše nam sve. U jednom trenu sve nestade kao mjehur od sapunice, a:
- radi jedne brazde zemlje nismo godinama razgovarali sa svojim najbližim;
- radi blaga ovoga svijeta izgubili smo svoju djecu jer nismo za njih imali vremena, morali smo raditi, morali
smo nove kuće graditi, urediti i po najnovijoj modi namjestiti.
- gazili smo jedni preko drugih samo da dođemo do postavljenog cilja.
- svega i svašta smo radili samo nismo ono što je najpreče, svojoj djeci Boga nismo dali zato su im danas duše
puste i prazne, bez vjere i ljubavi. pa zar je onda čudo što su vas ostavili i u svijet bijeli krenuli?
- kratko rečeno: ono što smo zaradili to su nam drugi uzeli,a mi ostadosmo prazne duše, praznoga srca, jer
sami smo Boga iz svog srca izbacili, za Boga i svoju djecu vremena nismo imali.
I nismo se od svega toga pameti naučili. Po povratku, opet smo Boga u stranu maknuli,da bi zaradili, porušeno popravili i ukradeno nadomjestili kako bismo ispunili svoju praznu dušu. I što se dogodilo? Sada sami sve to ostavljamo, obnovljene i uređene kuće zaključavamo i ponovno odosmo trbuhom za kruhom, kopati tuđe kanale, praviti tuđe kuće, mesti i prati tuđe stepenice i pragove. Zašto? da se jednoga dana vratimo u mrtvačkom sanduku i budemo zadovoljni s dva kvadrata zemlje i četiri drvene daske i postanemo hrana crvima u hladnom grobu rodne nam grude koja nam nije valjala dok smo bili živi, a vraćamo joj se da u njoj istrunemo.
Prijatelji dragi, zaustavimo se malo pred ovom slikom našega života. Nije li to bolni krik duše koja Boga nema, koja ljubavi nema, koja milosrđa nema, koja za Bogom vapi, koja Boga traži, koja u sebi osjeća krš i lom, pustoš i prazninu, jer to je mjesto predviđeno za našeg Stvoritelja a mi smo ga potjerali iz svoga života, misleći kako će nas usrećiti ovozemaljska dobra.
Zato stanimo? Zaustavimo se! Zar ovo nije kritičan trenutak, kad moramo svi skupa zatražiti svemoćnu zaštitu i prosvjetljenje od dobroga i svemogućega Boga, po zagovoru naše nebeske majke, Marije, Majke Crkve? Jer, ako se ne opametimo, ako se ne obratimo, nema nam spasa! Sami ćemo sebe uništiti. Prestanimo razmišljati što nam je učinio netko drugi, nego što smo učinili i još uvijek činimo mi sami sebi. Nisu tome uzrok materijalni problemi, čime se i mi pravdamo. Treba nam svima više duhovne snage i povjerenja u Boga darivatelja života, ako želimo izaći iz ovog životnog pakla. Otvorite vrata Kristu jer to je jedini prokušani put do prave sreće na zemlji! Drugog puta nema, nema i ne može ga ni biti.
Braćo i sestre! Za bolje sutra treba nam napraviti jedan novi početak, jedan veliki iskorak.Treba nam obnova naših obitelji i temeljit obiteljski odgoj, vjernost u braku, kratko i jasno rečeno „TREBA NAM BOG“!Ne lažni bogovi-idoli kakvi se danas nude, nego raspeti i uskrsli Bog koji nam jedini može pomoći da i mi uskrsnemo iz ovog pakla koji smo sami sebi kreirali i u njega se uvalili.
Na žalost, teško je očistiti srce od sebičnosti i mržnje, ljubomore i gramzljivosti posenom. Previše kukamo, a vrlo malo se od Boga pomoći nadamo. Samo Bog nam treba, samo Bog nam može pomoći ako želimo sebi i svojoj djeci blagoslovljenu budućnost ostvariti i preko nje vječnost osigurati. Jedno zapamtite i to u svome životu provedite, u tom duhu svoju djecu naučite: IZVAN KRISTA I BEZ KRISTA NESIGURNA JE NAŠA SADAŠNJOST A UPITNA NAŠA BUDUĆNOST.
NJEGOVA JE PROŠLOST! NJEGOVA JE SADAŠNJOST! U NJEGOVIM RUKAMA A PO ZAGOVORU Marije Majke Crkve NEKA BUDE I MOJA I TVOJA BUDUĆNOST!
AMEN!
Garevac, 21,05. 2018, vlč. Pavao Brajinović, župnik u Posavskoj Mahali.
Na kraju svete mise svim nazočnim svećenicima i vjernicima zahvalio se župnik Filip riječima: „Sve vas, a posebno Garevljane nek prati zaštita i blagoslov naše Nebeske Majke"!
Hvala našem župniku kada ima hrabrosti i snage još uvijek biti tu uz svoje stado!
Svježim cvijećem za koje novac daju žene, a Dijana ga poruči i postavi lijepo pripremljen i ukrašen oltar, kao i kipovi Marije Majke Božije i Sv. Josipa ispratili su svoje vjernike i nazočne svećenike koji su se kasnije okupili na ručku oko blagdanskog stola u pastoralnoj dvorani.
Na ovaj dan se spominjemo uloge Blažene Djevice Marije kao Majke Crkve. Od prvih redaka Lukina i Matejeva evanđelja možemo vidjeti važnost Marije u Isusovu životu. Njoj je Bog povjerio najtežu i najljepšu zadaću brige za svojega jedinorođenoga Sina.
Na križu Isus govori učeniku: “Evo ti majke”, a majci govori: “Evo ti sina”. Tim riječima Marija ne samo da je majka Isusu, nego također postaje majkom svima nama. Marija nije samo majka glave Crkve, već i majka svim udovima Crkve, pa tako i nama.
Fotografije od patrona župe možete pogledati klikom ovdje
Za Posavinu.org piše Mišo Perak