Šesnaesto po redu hodočašće vjernika Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije kao i našeg Doborskog dekanata u Hrvatsko nacionalno marijansko svetište u Mariji Bistrici održano u subotu, 9. listopada 2021. pod geslom “Blažena ti što povjerova”.
Vrhbosanski nadbiskup mitropolit Vinko kard. Puljić predslavio je u Nacionalnom marijanskom svetište i ove godine euharistiju u povodu tradicionalnog hodočašća vjernika Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije a uz kardinala Vinka na svetoj misi koncelebrirali su vrhbosanski nadbiskup koadjutor mons. dr. Tomo Vukšić, biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, pomoćni biskup banjolučki mons. dr. Marko Semren i 30-tak svećenika.
Kardinal Puljić je na početku propovijedi pred blizu 5 000 hodočasnika istaknuo nakanu da se na hodočašću, s Majkom Božjom i međusobno, zajedno susretnu oni koji su ostali na svojim ognjištima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Banjolučkoj nadbiskupiji i oni koji su s njih otišli.
Riječ Božja – izvor života
„Došli smo evo i ove godine unatoč smetnji i zapreka epidemije da obilježimo naš zavjet, naše hodočašće ovdje u Nacionalno svetište u Mariji Bistrici. Zato me i raduje što ste u ovolikom broju došli. Ne samo da se susretnemo s Marijom, našom Majkom, nego i jedni s drugima jer nas je ova životna situacija rasula u razne krajeve u razne zemlje. Mi jedni druge trebamo, zato nas je najljepše vidjeti kod naše Majke“, kazao je uvodno propovjednik te istaknuo kako je za geslo uzeto ono što je Elizabeta kazala Mariji kad je došla pohoditi prije nego je rodila Ivana.“
Da ne izgubimo nadu!
Kardinal je upozorio i kako smo često skloni ići linijom manjeg otpora. No, naglasio je, u životnim kušnjama potrebna nam je vjera, da se ne izgubimo. „Da ne izgubimo nadu, da ne izgubimo pouzdanje u Boga. Tu nam je potrebno strpljenje da svoj križ nosimo. Nema čovjeka da nema svoj križ. Svatko od nas ima svoj križ. Zato smo došli od Marije moliti: „Daj nam, Gospe, takvu vjeru da ovo što imam znam nositi u svojem tijelu, u svojoj slabosti u svojoj krhkosti, u svojoj ranjenosti“, kazao je, naglasivši kako od Gospe moramo izmoliti da sačuvamo nadu u trpljenju.“
Nije lako (ni) moliti
Na kraju, kardinal se referirao na situaciju u Bosni i Hercegovini i okolnost kako nije lako za svoje ni moliti. „Ja sam to osobno iskusio. Jednostavno te proglase neprijateljem. Jer se to ne slaže s politikom. Zato je prevažno: 'Daj nam Gospe, u tim trenucima hrabrosti, vjernosti i postojanosti da znamo sačuvati svoje dostojanstvo“, zaključio je kardinal Vinko, poručivši kako je prevažno da znamo što jesmo svojim korijenom i bitkom te da ne želimo živjeti na račun drugoga nego na temelju svoga bitka želimo živjeti s drugima i drugačijima.
U popodnevnim satima na bistričkoj Kalvariji sudionici hodočašća sudjelovali su u pobožnosti Križnoga puta koju je predmolio biskup Marko Semren, a hodočasnike su predvodili vrhbosanski nadbiskup koadjutor Tomo Vukšić i banjolučki biskup Franjo Komarica. Ovom hodočašću i pobožnosti Križnoga puta tradicionalno su se pridružili i vjernici iz petnaestak župa Požeške biskupije, sa svojim svećenicima.
Garevačka sinija
Ovaj susret, pod Marijinim okriljem, je rijetka prigoda da se susretnu naši prognani vjernici i oni koji su ostali na svojim ognjištima. Brojni naši vjernici koji žive u Hrvatskoj, gdje su našli svoj novi dom, a korijenom su iz naših župa, rado dođu kako bi kod Gospe-posrednice susreta, susreli svoje rođake, nekadašnje susjede i prijatelje. Blagoslovljen je susret u radosti kada nas Majka Marija okuplja kao sinove i kćeri svoga naroda.
Već je ustaljena praksa da Garevljani koji žive u blizini Marije Bistrice dolaze na ovo hodočašće i donose hranu i piće te organiziraju garevačku siniju " na Mariji Bistrici.
Tako jebilo i ove ove godine. Ovogodišnje druženje poslije svete mise bilo je posvećeno pokojnom Ivi Kovaču koji više nije među nama živima, ali mi živi se dobro sjećamo da je godinama sudjelovao i organizirao garevačku siniju i dočekivao i ispraćao svoje Garevljane iz ovog svetišta, a ove godine su to nastaviti njegovi dugogodišnji učenici i nasljednici. Hvala im unaprijed, što su sebi zadali ovu zadaću!
U prvom redu je to sin njegov Marko Kovač, koji je darovao i spekao prase, zatim kćerka Marija i zet Željko Zelić, Ružica i Tončo Stanušić, Ivica i Ilija Stanić koji uvijek donesu piće, a uz njih su i Željikini prijatelji Čorluke koji uvijek donesu kolače i kavu. Hvala im svima
Na žalost ove godine se Garevljani nisu uputiti s autobusima Doborskog dekanata već su došli samo svojim privatnim automobilom Manda i Ivan Marić-Kajića gdje su ih dočekati naši Garevljani a među njima i unuka Manda te garevačka sinija.
I ako je kardinal u svojoj uvodnoj propovjedi naveo radost ovih susretu riječima: „ne samo da se susretnemo s Marijom, našom Majkom, nego i jedni s drugima jer nas je ova životna situacija rasula u razne krajeve u razne zemlje. Mi jedni druge trebamo, zato nas je najljepše vidjeti kod naše Majke“, ipak Garevački župnik koji je nazočio svetoj misi nije došao do svojih vjernika gdje ih se unatoč svemu okupilo oko 40 osoba, a susretu su se priključili i prijatelji iz Dugog sela.
Ograđujemo se od bilo kakvog komentara ali smo mišljenja da je krajnje vrijeme da se odgovorni priupita u čemu je problem, i zašto Garevljani ove godine nisu posjetili Mariju Bistricu i ako su imali obezbjeđen to jest donirani besplatan prijevoz!
Za GIP piše Mišo Perak