Dragi prijatelji! U jednom od biblijskih teketova piše kako Andrija poziva svoga brata Šimuna Petra govoreći 'Našli smo Mesiju'. Bili su to prvi, pozvani učenici. Širokogrudni i mudri. U otkriću neprocjenjive vrijednosti nisu skrivali blago ili zadržali samo za sebe, nego su željeli saopćiti i reći i drugima.
A u biblijskom izvješću 1 Iv 3,11-21 Isus poziva i Filipa, koji u Njemu prepoznaje Onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci također. Ali ni Filip ne želi poziv zadržati za sebe nego poziva i druge. Susreće Natanaela i kazuje mu radosnu vijest. Istina, u početku Natanael bijaše sumnjičav i spreman na raspravu, ali ga Filip 'razoružava' jednostavnim pozivom 'Dođi i vidi!' I on pođe.
Kakav se Isus pokazao prema Natanaelu? Je li bio spreman za Natanaelov dolazak. Da, Isus je uvijek spreman za svaki susret s čovjekom. Pokazuje mu da ga poznaje potpuno i duboko i da je njegova nutrina otvorena knjiga, koju potpuno čita i poznaje. U Natanaelu se budi znatiželja, pa upita Isusa 'Odakle me poznaješ?' Isus mu izravno odgovara. 'Prije nego te Filip pozvao, vidio sam te pod smokvom.' Natanael se strese, nimalo ugodno, ali film života u trenutku se vrti. Bio je to Isusov pogled u njegovu nutrinu, nakon čega Natanael odbacuje sumnje i predrasude, priznaje Isusu da je On Sin Božji, Kralj Izraelov!
Što zapravo Isus želi u ovom kratkom izvješću o pozivu prvih učenika i nama poručiti i podvući? Ponajprije, upada mi u oči spremnost učenika i njihov odaziv na Isusov poziv. 'Dođi i vidi!' Kao drugo, uočavam i njihovu nesebičnost, podijeliti sve s drugima. Upoznali su Mesiju i to nisu mogli prešutjeti. A poziv 'Dođi i vidi!' je poziv upućen i nama danas. Rekla bih da je to intiman i osoban poziv koji zahtijeva isti takav odgovor 'Evo me!'
I ako osobno prihvatim i odgovorim na Isusov poziv i krenem za Njim, podijelit ću ga i ja s drugima, baš kao što su činili i Andrija i Filip.
Na kraju ću posvjedočiti iz osobnog života i iskustva. Kada sam se odazvala pozivu i usvojila ga, odlučila se za Boga i dopustila Duhu Svetom da me ispuni, u meni su se počele događati duhovne spoznaje. Nutarnje sazrijevanje činilo me sposobnom da vjeru svjedočim riječima i još više životom. Moja vjera postala je i moj život.
Uspješnije radim na svim 'tračnicama' svoga života, jer me vodi snaga koju dobivam od Duha Svetoga. Sigurna sam i životom svjedočim da Bog postoji. Bog je i danas živ! Svjedočim to kroz svakodnevno iskustvo susreta s Bogom i čovjekom. A što sam dublje sjedinjena u Bogu, to sam bliža čovjeku s kojim komuniciram i radim, dijelim i dajem darovane trenutke. Amen! Aleluja!
Za Posavinu.org piše s. Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove