ORAŠJE - Priprava za Božić zamjetna je i u Posavini, nešto življe i radosnije nego prethodnih godina nakon svih korona ograničenja. Više je i glamura u kićenju po kojemu je poznata Posavina. Postupno se povećava i broj stanovnika jer stiže posavska dijaspora, najviše iz Njemačke, Austrije, Švicarske jer blagdan ne propuštaju provesti u rodnom kraju.
Tradicija se poštuje osobito u istočnom dijelu Županije Posavske, u Vidovicama poznatim po najvećem u BiH broju svećenika i časnih sestara koje je iznjedrilo to mjesto, čak njih oko 100. Duhovna priprave u srcima i dušama vjernika u posavskom kraju redovito se obavlja svakodnevnim jutarnjim misama – zornicama. One simboliziraju budnost na koju nas pozivaju čitanja iz Biblije koja se mogu čuti na svetim misama tijekom Došašća, vrijeme radosnog iščekivanja Isusovog rođenja, istodobno i pokorničkog vremena. U tom se ozračju i ove godine odvijaju priprave najradosnijeg katoličkog blagdana Božića.
Prije je bilo više radosti
U Vidovicama smo potražili baku Anu Matanović kako bi doznali više o tradiciji blagovanja najradosnijeg katoličkog blagdana Božića. Unatoč bremenu od preko osam desetljeća baka Ana uspijeva sama obavljati osnovne poslove, no za one teže, kaže nam, redovito je pazi i obilazi kćerka. Dočekala nas je širokim posavskim osmjehom i gotovo pitanjem: ukoliko nemate vremena za kavu, ništa vam neću reći, u čemu smo zapravo prepoznali pomalo usamljenost osoba treće životne dobi. Upitali smo baka Anu kako se nekad dočekivao Božić u Vidovicama.
- Nekako je bilo više radosti okupljanja u neimaštini. Nije bilo plastičnih borova već sakupljanja grančica. Uoči Badnjaka pekla se pogača ljepnica, kao kruh na Božić za prvo Božićno jutro. Još se sjećam radosti pri unošenju slame na kojoj smo mi djeca spavali. Bilo je puno molitve, one zajedničke. Morali smo svi klečati i moliti okrenuti prema križu. A što se tiče kuhinje ona je mirisala na suhe pogačice koje su se pekle na tabli šporeta, posni grah gusto skuhan. Sve su to slike koje su mi pred očima ovih dana. I danas se tradicija poštuje, kaže nam baka Ana, ali nekako s nostalgijom i tugom dodaje, manje je smijeha i dječje radosti, a kako i ne bi kada nas je manje , kaže onako za sebe.
Posebna trpeza
Od blagdana svete Kate i na tom istočnom dijelu oraške Posavine počele su intenzivnije Božićne priprave, a na svetu Luciju po tradiciji posijana je pšenica. Počela su i spravljanja kolača za Božić, najviše suhih i to najrazličitijih boja i oblika. Mnogi to čine po starim recepturama posavskih baka, ali mlađe obitelji ipak naručuju konače. Dan prije Badnjaka pripremaju se pečenice i tek po povratku misara s ponoćke, može se i smije načeti. Večera za Badnjak, večer je posna.
Jede se najčešće bijeli gnjecani grah, riba, nemasna gibanica, suhe šljive, orasi, baš kako nam je i baka Ana pričala. Badnje jutro je velik dan, osobito za djecu, jer su oni tog jutra prvi čestitari. U Posavini je posjeta misama polnoćkama tradicija koja se njeguje u svakoj posavskoj župi, a kada slavlje nadolazećeg Božića bude iza nas, božićno drvce i jaslice zadržavaju se u kući do Bogojavljenja - Sveta tri kralja. Povratak u svakodnevicu Posavine bit će sa zajedničkom željom, za dobrim zdravljem, mirom i blagostanjem uz čvrsti stisak ruke i zagrljaj bližnjih.
Za posavinu.org piše: Nada Koturić