Bojažljivim glasom i očima ispunjenim ljubavlju dječačić pozdravi oca koji se vratio s posla.
Tata, koliko zaradiš za jedan sat?
Prilično iznenađen, pogledavši svog dječaka blistavim pogledom, otac odgovori:
"Nemoj me sada gnjaviti. Umoran sam."
Ali, tata, samo mi reci, molim te!? Koliko zaradiš za jedan sat? – navaljivao je dječak.
Otac je na koncu popustio odgovorivši: Dvadeset dolara na sat.
OK, tata. Možeš li mi posuditi deset dolara? – upitao je dječak.
Pokazujući svoj umor i izrazitu uznemirenost, otac je viknuo:
Znači, zato si me pitao koliko zaradim, zar ne? Idi spavaj i ne dosađuj mi više!
Već se smračilo i otac je razmišljao o onome što je rekao, osjećao se krivim. Možda je njegov sin želio nešto kupiti. Konačno, želeći sebi olakšati misli, otac je otišao u sinovu sobu.
Spavaš li, sine? – upita otac.
Ne, tata. Zašto? – upita dječak drijemajući.
Evo novac koji si tražio – reče otac.
Hvala, tata! – obradova se sin. Stavi svoju ruku pod jastuk i izvadi nešto novca. Sad imam dovoljno! Imam dvadeset dolara! – reče.
Otac se zagleda u sina pokušavajući odgonetnuti što se događa.
Tata, hoćeš li mi prodati jedan sat svoga vremena?
Da li i tvoje dijete mora kupovati vrijeme svoga roditelja? Stani i na čas razmisli što ti je dragocjenije!