Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević. Ilijini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i njihovoj ljubavi. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive.
Bosno moja
Bosno moja puna si ljepota,
osta željan u tebi života.
Dvadeset mi godina, tad je bilo samo,
kada u svijet krenu, tražit sreću tamo.
Prođe život, u pustoj tuđini,
srce vuče, svojoj Posavini,
Posavina naša, lijepa i bogata,
po tome je, daleko poznata.
Te ljepote, danas nigdje nije,
kod kuće nas, jače sunce grije.
Posavljaci,dobri i ponosni,
lijep je život, i u mojoj Bosni.
Sve se nadam, neće dugo proći,
svojoj kući, za uvijek ću doći.
U tuđinu, više neću htjeti,
svoj na svome, sretno ću živjeti.
Dok čitate, ovu pjesmu sada,
svima pozdrav, iz Odžaka grada.
Stihovi: Ilija Kovačević