Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević ovaj puta nosi naslov "Posavka majka". Ilini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i ljubavi koje je počeo pisati još po završetku svoje osnovne škole. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive, stoga se još nisu pravopisno i lektorski obradile i Uredništvo portala se ograđuje od uočenih pogrešaka u tekstovima zato što je sve preneseno u izvornom obliku, čak s gramatičkim, jezičnim i pravopisnim pogreškama
Posavska majka
Nestao je osmijeh s lica
smijenili ga bol i patnja,
moja majka prognanica
u vremenu teška ratna.
Gledala je Posavinu
u plamenu kako gori,
s malim sinom u naručju
kroz plač tiho prigovori.
Dok ne prođu te strahote
gdje se rađa a i gine,
prognanica moram biti
da tvoj život spasim sine.
Sad sam evo pokraj rijeke
što kroz selo tiho teče,
i sjetih se stare majke
na umoru što mi reče.
O Posavino, i moj mili dome,
vratit ćeš se jednog dana,
sine, bit ćeš svoj, na svome!
Stihovi: Ilija Kovačević