Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević. Ilijini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i njihovoj ljubavi. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive.
Tebi dragi oče
Sad kad dođem rodnoj kući
Bijela ruka suze briše..
Stara majka sama čeka
Tebe oce nema više.
Otišo si dragi oče
sad počivaš spokoj mira,
još osjećam tvoj zagrljaj,
Tvoju ruku kako me dira.
Ostalo je sve iza tebe,
sve me na te oče sjeća,
U parku je stara klupa
tvoje voće i drveća.
S ljubavlju si rezo lozu
oko voća ti radio,
tko da brine sad o parku,
svojom si je rukom ti sadio.
Molit ću se dragom Bogu,
Na tvom grobu palit svijeću
obećanje sto tih dado
zaboravit oče neću.
Stihovi: Ilija Kovačević