Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević. Ilijini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i njihovoj ljubavi. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive.
Vrbovac u srcu
Zora sviće novi dam se budi,
sanjajući tako se probudi.
U snu de slika moga sela,
Na obraz mi pade suza vrela.
Sanjam majku sa štapom u ruci.
dođi sine majka je u muci.
Bolesna sam, bolesti prkosim,
i staricu i Vrbovac ja u srcu nosim!
Zadnji puta kad sam kući bio,
toliko sam, toga doživio.
Još kad budu i naši blagdani,
tu se slave dani svetoj Ani.
Slavilo se nekad i po dana sedam,
tradiciju sela zaboravu ne dam.
Nakon mise ručak, kolo i vesela raja,
u nošnjama našeg dragog kraja.
Pjevalo se igralo i pilo,
a KUD - ova na sve strane bilo.
Sjećanja me progone i bole,
svima pozdrav što Vrbovac vole.
Stihovi: Ilija Kovačević