KOLIBE/BOSANSKI BROD-Uspješni posavci i posavke razasuti su diljem svijeta. Uspjeli smo tako pronaći modričanku Maru Tomić-Stojić koja je iz rodnog kraja otišla u Australiju i postala ugledna djelatnica prestižnog Casey medicinskog centra u Australiji a ovoga puta pronašli smo prof. Admira Mašića, iz malenog posavskog povratničkog sela Kolibe Gornje (Bosanski Brod) koji je danas na jednom od najboljih svjetskih istraživačkih sveučilišta Massachusetts institute of technology – MIT.
Piše: NADA KOTURIĆ
Do sada je iz MIT sveučilišta izašlo 63 nobelovca, i jedno je od američkih sveučilišta s najvećim fundusom za istraživanje. Nesvakidašnji je životni put prof. Mašića a neka njegova promišljanja o istraživanjima i praktičnog stvaranja boljih, otpornijih i ekološki prihvatljivih materijala za budućnost čovječanstva, čini ga posebnim u svijetu. Kako ističe portal MIT univerziteta: bivši bosanski izbjeglica je i novi član fakulteta CEE.
Kolibe, Rijeka, Torino, Berlin.
-Osnovnu školu pohađao je u Kolibama Gornjim, srednju kemijsko-tehničku je završio kao izbjeglica u Rijeci, a na univerzitet se upisao u Torinu gdje je magistrirao, a zatim i doktorirao na molekularnoj fizičkoj kemiji. Nakon toga radio je kao naučnik istraživač na Max Planck institutu u Berlinu, a od nedavno je profesor-asistent na MIT-u.
Na jedno otvoreno prestižno mjesto na ovom univerzitetu prijavilo se pet stotina izuzetnih kandidata iz cijelog svijeta, a mjesto je dobio upravo dr Mašić, što samo po sebi govori o njegovom rejtingu u današnjem svijetu nauke, kaže nam njegov prijatelj Senad A Žepčan (urednik Zavičajne radionice Kolibe).
Doznajemo tako iz prve ruke kako ugledni svjetski profesor iznimno pozitivnog duha i privrženoj rodnoj Posavini u koju dolazi svakog Ljeta. Stipendirao je učenike iz škole gdje je upijao prva znanja osobito od iznimnog pedagoga, razrednice Marice Oroz Pilipović.
2.000 g. komadići životinjske kože
U svom prvom nastupu pred studentima na MIT-u, docent Admir Mašić je izjavio: "Ja istražujem drevne rukopise i materijale", a zatim izvukao malu kutiju iz džepa sa dva komada svitaka veličine graška iz Mrtvog mora, 2.000 godina stari komadići životinjske kože.
Kad su se studenti nagnuli da vide te svitke kože, Mašić im je objasnio da je materijale dobio iz Federalnog zavoda za istraživanje i testiranje materijala u Berlinu. Komadi su iz zbirke koju je sastavio Ronald Reed, prvi znanstvenik koji je proučavao svitke u 1950. Oni su bili osigurani na njegovom tavanu nakon što je preminuo, a od 1996. godine čuvaju se u John Rylands Library u Manchesteru. Iako mali, uzorci su netaknuti, i predstavljaju veliki izazov za Mašićeva istraživanja.
Istraživanjem spasiti našu baštinu
Mašićeva vizija je spojiti što više stvarnog svijeta s laboratorijem, studente uputiti u prirodu kako bi pomoću ručnih, minijaturnih laboratorijskih alata, koji im omogućuju da istražuju organizme, kao i infrastrukture u njihovom prirodnom okruženju, prošire to istraživanje natrag na Institutu pomoću sofisticiranih mikroskopa, koji zapisuju kakvu interakciju imaju molekule na nano-ljestvici.
Sistem bi onda kombinirao nove i postojeće podatke, što će dovesti do novih spoznaja i u konačnici dovesti do strukturnih inovacija za novo doba.-Postoji toliko toga što moramo još otkriti i primijeniti kako bi se ublažila degradacija materijala i izgradila otpornost ", kaže Admir Mašić, docent na Odsjeku za civilni inžinjering i inžinjering zaštite okoliša.
"Prirodne katastrofe, klimatske promjene, zagađenje, ratovi, samo su neki od primjera prijetnje našoj baštini i budućoj infrastrukturi.
Civilizacija je na novoj prijelomnoj točki i moramo djelovati sada, smatra prof. Mašić.
Za Posavinu.org piše NADA KOTURIĆ