Jednog dana magarac jednog seljaka upao je u bunar. Nije bio ozlijeđen, ali nije mogao sam izaći. Stoga je životinja satima glasno rikala dok se seljak pitao što učiniti. Na kraju je seljak donio tešku odluku: došao je do zaključka da je magarac već prestar, a bunar je bio stvarno suh i treba ga zakopati.
Dakle, nije vrijedilo truda izvući magarca iz bunara. Naprotiv, pozvao je svoje susjede da mu pomognu zakopati magarca. Svaki od njih uzeo je lopatu i počeo bacati zemlju u bunar.
Magarac dugo nije znao što to rade i jaukao je još jače od očaja.
No, na opće iznenađenje, nakon nekoliko lopata magarac se riješio prljavštine koja je bila na njemu.
Seljak je konačno pogledao dno bunara i čudio se onome što vidi. Sa svakom lopatom koja mu je pala na leđa, magarac je stresao zemlju sa sebe i ona mu je pala pod noge.
Tako su svi ubrzo vidjeli kako je magarac uspio doći do ruba bunara, prijeći preko ruba i izaći odande.
Život će vam baciti puno prljavštine na leđa. Pogotovo ako ste već u bunaru. Tajna izlaska iz bunara je u tome da otresete tu prljavštinu sa sebe i izdignete se iznad nje.
Svaki naš problem je korak koji nas vodi prema gore. Možemo izaći i iz najdubljih rupa ako ne prihvatimo poraz.
Preneseno s fejsbuka pater Stjepana Ivana Horvat, misionara Krvi Kristove