Ovo je drugi put ovog tjedna da mi je šalica ispala iz ruke koja mi je drhtala i da sam prolio čaj. Čujem tvoj razmetljiv uzdah i vidim tvoje nervozne pokrete dok čistiš nered moje nespretnosti i gutam suze, žao mi je.
Neki dan sam se probudio u mokrim plahtama. Prvi put u sedamdeset godina. Ujutro nisi skrivao gađenje kad si u perilici za rublje našao jasan dokaz moje nemoći, oprosti.
Danas nisam popio čaj uz večeru. Strah me je da se mokrenje u krevet ne ponovi, ali nema veze – ujutro ću popiti nešto.
Otišao si na posao, zalupivši vratima glasnije nego inače.
Nakon što si otišao stavio sam na krilo foto album iz tvoga djetinjstva. Smiješim se dok suze kapaju po stranicama, sva sreća da su plastificirane pa se neće oštetiti, bilo bi šteta neprocjenjivo su mi vrijedne.
Na ovoj fotografiji imaš godinu dana, sjediš u peleni na tepihu. Toliko sam te puta premotavao...
Nekoliko stranica kasnije, imaš tri godine i polio si se cijelom zdjelom juhe od rajčice, kako smo se samo pokojna mama i ja nasmijali tome.
Dragi sine teška je starost, ali je jako dobar test za ljubav za nas obojicu.
...voli te tvoj tata.
Preneseno s fejsbuka pater Stjepana Ivana Horvat, misionara Krvi Kristove