Na zamolbu novinarke Katoličkog tjednika da napiše jedan kratki osvrt za garevačkog župnika Filipa koji je na nju ostavio snažan dojam prijateljstva rado se odazvala riječima: rado ću to učiniti jer je taj čovjek zaista poseban i hvala Vam što ste i meni dali mogućnost da nešto o njemu kažem.
Vlč. Filipa Brajinovića upoznala sam u srpnju 2015. tijekom reportažnog zadatka iz Garevca za Katolički tjednik. Satima smo po neopisivoj vrućini i bez minute odmora obilazili poznate garevačke lokacije i razgovarali s mještanima kako bismo vjerno ispričali priču koja obuhvaća ratne boli, teška vremena poraća i izazove aktualnog trenutka u raseljenoj Posavini.
Pokazao nam je nakon rata obnovljenu crkvu i ispričao njezinu povijest, podsjetio nas je na one koji su u Garevcu službovali i doprinosili zajednici prije njega, uputio nas na Napretkovu Otvorenu kuću i njezine projekte, upoznao nas sa životnim pričama brojnih župljana koji su nas u njegovoj pratnji dočekivali kao svojtu, a osobit je bio i posjet Burića štali koju je taj svećenik pretvorio u spomen kapelu – mjesto posebnog sjećanja na žrtve iz svibnja 1945.
Vlč. Filip nam je tek na kraju radnog dana otkrio svoje probleme s bubrezima zbog kojih redovito ide na dijalizu i nemalo trpi. No, unatoč tomu uložio je i zadnji atom snage kako bi nam bio na usluzi. Poslije nam je bilo malo i neugodno što smo ga svojim novinarskim zahtjevima preopteretili, ali on se na to samo blago nasmijao i zahvalio Bogu što smo na terenu obavili sve što smo planirali.
Poželio nam je sretan put ostavivši na nas dojam dobrog čovjeka, požrtvovnog svećenika i velikog prijatelja svih ljudi, a ganula nas je i njegova tuga zbog stradanja garevačkog življa u posljednjem ratu i žrtava Burića štale.
Posebno nas je oduševila njegova duhovna snaga – iako i sam ima velike zdravstvene tegobe, on je davno u župi pokrenuo akciju molitve za brojne znane i neznane bolesne i ljude u drugim potrebama. Zbog molitve ga je bilo dovoljno samo nazvati i to ne samo iz Garevca. Tako sam ga i ja zvala zbog dragih ljudi u molitvenoj potrebi, a vlč. Filip je rado molio, na čemu sam mu jako zahvalna.
Kroz 15 godina službe Garevljanima je postao uzor u vjeri i životnim borbama. Stoga će im, govore ovih dana, nedostajati njegova molitva, prijateljstvo i blagi osmijeh. Ni ja ga neću zaboraviti. Sjetit ću ga se u molitvi i prvom prigodom posjetiti s najboljim željama.
Autorica: Lidija Pavlović-Grgić