Dragi prijatelji, priču koju želim podijeliti s vama je poučljiva i dirljiva. Netko reče, kako je jedan dječak želio susresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje On živi, pa je spremio svoju prtljagu s omiljenim kolačićima i pakiranjem od nekoliko boca voćnog soka.
Nakon spremanja prtljage, započeo je svoju pustolovinu. Kada se odmaknuo nedaleko od svoje kuće, susreo je nekog starca koji je sjedio u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova. Dječak se prišulja k starcu i sjedne sasvim blizu njega. Otvori svoju prtljagu i upravo se htio osvježiti voćnim sokom, no osjeti glad, te uze kolačić a onda uze drugi pa ponudi i starca kolačićem. Starac se obradova, zahvalno je primio kolačić i nasmiješio se dječaku!
Osmijeh starca bio je tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno vidjeti taj osmijeh, pa mu je sada ponudio i bočicu voćnog soka. Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne, jeli, smijali se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ. U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor, ustao je i pošao, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao natrag do starca i snažno ga zagrlio i podijlio poljubac. A starac je njemu darovao najveći smiješak kojega je ikada u životu vidio i osjetio.
Dječak je otišao od starca i trčeći do kuće, sav radostan, otvorio je vrata svoje kuće, a majka je bila iznenađena radošću na dječakovu licu, pa ga upita: »Što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?« Dječak je odgovorio: »Objedovao sam s Bogom«. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: »Znaš što! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio«.
U međuvremenu starac, također prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovu licu i upitao ga je: »Tata, što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?«
Odgovorio je: »Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom«. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je: »Znaš što! Puno je mlađi nego što sam mislio!«
A kao zaključak ovog susreta s Bogom, jest, da svaki od nas prečesto podcjenjujemo snagu dodira,darivanja, smiješka, ljubazne riječi, uha koje nas osluškuje i sluša... te, iskrene pohvale ili najmanji čin pozornosti, a sve ovo ima snagu darovati nam život.
Ljudi ulaze u naš život iz razloga! Ulaze možda i za čitav naš život. Primimo ih s ljubavlju, iskreno, po mogućnosti ne pravimo razliku od osobe do osobe!
Ova poruka je upućena i tebi i meni, zato zazivam obilje blagoslova, mira i radosti na tvoj život. S ljubavlju dotakni i ti svoj život i budi blagoslov onima kojima si poslan. Neka svi oni spoznaju kako si im važan/a.
A još dok čitaš ove retke razmišljaj na koji način ćeš još danas pomoći najpotrebnijima i darovati im najiskreniji smiješak dok budeš objedovao s Bogom! Blagoslov i mir tebi,
s. Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Keristove