Poštovani čitatelji portala! Razlog zbog kojega se nisam dugo javljala nazvala bih da je to bio prostor između dviju tišina u kojima je bilo previše buke, zadaće, pisanja i obveza. Međutim, neka ovaj prostor sada ispuni snaga Onoga kojega slijedimo posebno u korizmenom vremenu. I nije to razlog da svoje srce ne usmjerimo prema Kristu i križu.
Stoga, ovo je posebno vrijeme milosti i zato podignimo svoj pogled prema Isusu. Otvorimo svoje srce. Darujmo mu ovo vrijeme. Neka srce i usta izgovaraju: TI SI ISUSE MOJA SNAGA, MOJ SI ŽIVOT, MOJA SLOBODA I SIGURNOST. Izgovaraj to sve dok ne osjetiš da ti se mir i blagost prelijeva čitavim srcem...
Često promatraj Isusa na križu. Promatraj Njegov put križa. Idi za njim. Ostavi sve. Gledaj živoga Isusa ispred sebe u bratu, sestri, susjedu, prijatelju, siromahu, bijedniku, gladnima, bolesnima, nemoćnima. Gledaj i promatraj Isusa kako trpi. Vapije a traži se i tvoje rame. Traži se i tvoj korak, tvoje sućutno srce. Traži se čovjek, Šimun Cirenac da pomogne nositi križ bijedi, onima koje spomenusmo malo prije…zato, sesto i brate neka i u tebi odjekuju Isusove riječi: „Dođite k meni svi opterećeni“. Idi i ti čini tako!“ Rekao je Isu a to poručuje i sada. Ne boj se činiti dobro.
Ili, ako si radi toga u strahu ili se bojiš radi nečega drugoga, daj Isusu svoje strahove. Jedan po jedan strah daj Isusu. Ispruži ruke prema njemu u gesti davanja i primanja slobode pune odvažnosti i hrabrosti. Zatim zahvaljuj Isusu za svaki strah. I obujmit će te mir i radost. Imat ćeš blagoslov i blagostanje. Povjeri Isusu sve što nikomu i nikada nisi povjerio, kazao, otkrio pa neka Isus bude tvoja utjeha, tvoj ozdravitelj i moć kojom ćeš moći djelovati u Njegovom Imenu, snagom Imena Isusova.
I na kraju prijatelji dragi, neka svima nama ovo bude materijal za razmišljanje kroz preostali dio korizmenog vremena a za Uskrs bit će radosnija poruka, pogotovo ako predamo sve Isusu. Dakle, pravo imate na Isusa. On nas ludo voli i zato je pošao u smrt za mene i tebe. Pa, družimo se i ostanimo sa Isusom u društvu u prostoru dviju tišina kako bismo mogli čuti i najtiše tonove kojima nam poručuje kako nas snažno voli. Susretnimo se osobno oči u oči sa Isusom dok mu govorimo svoje jade, probleme, i sve što nas tišti i čini bolesnima. Budimo potpuno Isusovi i tek tada ćemo biti slobodni u duhu, duši i tijelu.
Za Posavinu.org piše sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove